Tajna se krije u sorti.

Foto: Ilustracija/Pixabay.com

Da li ste se ikada zapitali zašto slatkiši sa ukusom banane, poput bananica, ne liče na pravi ukus ovog voća?

Iako bi trebalo da podsjećaju, ukus banane u slatkišima zapravo je vrlo različit od onog koji ima svježa banana.

Razlog za to leži u činjenici da su ukus banane u slatkišima zasnovan na sorti banane koja je bila popularna prije nego što je današnja dominantna sorta, kevendiš, preuzela tržište.

Naime, prije nego što je ova sorta postala najrasprostranjenija, postojala je vrsta pod imenom gro mišel.

Ova banana imala je mnogo bogatiji i intenzivniji ukus od današnjih banana, koji je vrlo sličan vještačkom ukusu koji danas povezujemo sa slatkišima.

Međutim, gro mišel su gotovo potpuno nestale zbog gljivične bolesti koja je uništila plantaže, a kevendiš je postao glavni izbor zbog svoje otpornosti na bolesti.

Ključna razlika između ove dvije sorte je da su kevendiš genetski identične - sve banane su klonovi i imaju isti, relativno blag ukus.

S druge strane, gro mišel je imala je mnogo bogatiji ukus jer je sadržala veću koncentraciju isoamil-acetata, komponente koja je odgovorna za prepoznatljiv ukus u slatkišima.

Kada su proizvođači slatkiša počeli da kreiraju proizvode sa ukusom banane, koristili su upravo ovu supstancu, isoamil-acetat, da ga repliciraju.

Zbog toga ukus banane u modernim slatkišima podsjeća na ono što su banane bile prije više od 75 godina, dok današnje voće nema isti intenzivan i prepoznatljiv ukus.