Svi znamo da nosorozima i pandama preti izumiranje. Međutim, ima dosta vrsta koje tiho izumiru, bez velike pažnje stručnjaka i javnosti. Teška situacija pet vrsta koje su odabrali stručnjaci je dvostruka: njihov nestanak se dešava brzo i van ičije pažnje.

Foto: Ilustracija/ Pexels

Životinje kao što su morski konjić, sunčev medved, slatkovodna kornjača, lenji lori, dugong tj. morska krava, ugrožene su vrste na koje se ne obraća dovoljno pažnje pojedinih stručnjaka i javnosti, kako smatraju proučavaoci – zbog nedovoljne medijske pažnje, prenosi rts.rs. 

Morski konjić

Prema nekim proučavaocima, pad globalne populacije morskih konjića je između 50 i 80 odsto, u posljednjih 20 godina.

Svih 38 vrsta ovog stidljivog stvorenja su, kao i mnoge vrste, suočene sa pretnjama na nekoliko načina. Žive u priobalnim vodama, što ih čini ranjivim po pitanju gubitaka staništa, uslijed ljudskog razvoja.

U tradicionalnoj kineskoj medicini postoji velika potražnja za morskim konjićima, koji se koriste za ublažavanje bubrežnih oboljenja i problema sa cirkulacijom. Prema organizaciji za očuvanje prirodnog svijeta „Seahorse Trust“, godišnje se iskoristi 150 miliona morskih konjića u kineskoj medicini.

Popularnost kućnih akvarijuma odgovorna je za još milion „otetih“ morskih konjića, navodi organizacija. Dok se godišnje legalno trguje sa 25 miliona morskih konjića, procenjuje se da još 125 miliona ide na crno tržište, jer je često krijumčarenje i sušenih morskih konjića, navodi rts.rs.

Sunčev (malajski) medved

Procjenjuje se da se brojnost sunčevih medveda smanjila za 30 odsto u posljednjih 30 godina.

Sunčevi medvedi nastanjuju veći dio jugoistočne Azije, od Bangladeša, preko Junana u Kini, i do Bornea u Maleziji, ali su regionalno izumrli u velikom delu područja, uključujući Singapur i djelove Kine. Razlog je stanište koje brzo nestaje, budući da se veliki delovi nizijskih šuma krče, legalno ili ne, za komercijalni uzgoj monokultura, posebno palminog ulja.

U šumi koja im preostaje, love ih lovokradice koje traže medveđe šape i žučnu kesu, jer i jedno i drugo poskupljuje na crnom tržištu. Prvo se koristi kao kulinarska poslastica, a drugo zbog navodnih ljekovitih svojstava pri liječenju žuči, upala, bolova i drugih problema sa jetrom.

Stručnjaci upozoravaju da je malo ljudi koji rade na spasavanju sunčevog medveda, svi sa neadekvatnim finansiranjima, niskim nivoom političke podrške i neprimjetne podrške javnosti.

Slatkovodne kornjače

Foto: Ilustracija/ Pexels

Pad populacije kornjača u Aziji tokom protekle decenije bio je toliko nagao da je nastala „kriza azijskih kornjača“.

Različite vrste kornjača i slatkovodnih kornjača se javljaju u maloj gustini širom svijeta, od kojih svaka ima karakteristike prilagođene specijalizovanim staništima.

Na primjer, kornjača sa zmijskim vratom na ostrvu Roti ima vrat dug 20 centimetara i bila je endemična za ostrvo Roti u Indoneziji kada je otkrivena. Postoji jedan glavni uzrok njihove ugroženosti, a to je ilegalna trgovina kornjačama kao kućnim ljubimcima i kao hranom.

Iako gubitak staništa i zagađenje vode predstavljaju ozbiljnu pretnju ovim fascinantnim gmizavcima, njihovo meso dovodi ih u pravu opasnost. Kako jugoistočna Azija postaje bogatija, potražnja za ovim vrstama je naglo porasla.

Lenji loriji

Četiri od pet podvrsta, koje se nalaze između Bangladeša i Kine, sve do Indonezije i Filipina, doživjele su pad populacije za 30 odsto u posljednjih 25 godina. U međuvremenu, broj javanskih sporih lorija je opao za 80 odsto u istom vremenskom periodu i smatra se kritično ugroženim.

Smanjenje populacije ovih primata sličnih lemurima povezano je sa ogromnim gubitkom staništa, jer su džungle očišćene zbog poljoprivrede, odnosno komercijalnih plantaža indijskog oraha, palminog ulja i pirinčanih polja. To je nateralo spore lorije u bašte, naselja i obradive površine, gdje se susreće sa još većom prijetnjom za opstanak.

Kada žive samostalno, lori često ne mogu da prežive stres hvatanja i transporta, kada se ubacuju u kutije ili vreće i šalju do Rusije, Japana i Sjedinjenih Država. Ako se žele prodati, njihovi otrovni sjekutići se sijeku, što dovodi do infekcije i smrti.

Dugong (morska krava)

U Kvinslendu stope ulova dugonga su 1999. godine bile samo tri odsto od onoga što su bile 1962. godine, u oblasti koja se smatra relativno sigurnim utočištem za morske krave.

Dugongovi imaju tradicionalni raspon koji obuhvata vode 48 zemalja i 140.000 kilometara obale, od istočne afričke obale i Madagaskara, preko Bliskog istoka i indijskih obala, do Australije i Papue Nove Gvineje.

Dugongi su proglašeni izumrli u vodama Tajvana, Mauricijusa i Maldiva, a studije pokazuju da se u bivšim „uporištama“ poput tajlandskog Andamanskog mora, filipinskog arhipelaga i Šri Lanke, kolonije od manje od 100 jedinki bore da prežive.

Opstanak dugonga u velikoj meri zavisi od dostupnosti morske trave, a činjenica je da ova vrsta pati od nestašice hrane. Kanalizacija, priliv poljoprivrednih herbicida i teški metali dovode do oštećenja morske trave, čiji oporavak može trajati više od decenije.

Zapetljanost u mrežu, vodni saobraćaj, ali i zagađenje priobalnih voda i posljedični gubitak morske trave je najveći problem za ove osjetljive zveri.

Ženke rađaju samo jedno mladunče, sa periodom od dvije do sedam godina između trudnoća. Kada se uzme u obzir niska stopa reprodukcije, tek tada se može sagledati žalosna životna slika ovih životinja, koje nemarnost i nedovoljna pažnja javnosti „podržavaju“ u tihom izumiranju.