„Majkrosoft“ i „Gugl“ nedavno su objavili nove modele generativne vještačke inteligencije koji simuliraju svjetove video-igara – sa značajnim ograničenjima. Šta zaista ti modeli mogu da urade, i da li smo na pragu ere video-igara koje nam po želji pravi vještačka inteligencija?

Foto: YouTube screenshot/ Microsoft Copilot

Još jedan mjesec, još jedan revolucionarni korak u razvoju generativne vještačke inteligencije koji će očigledno fundamentalno promijeniti kako funkcioniše čitava industrija.

Ovog puta tehnološki gigant „Majkrosoft“ kreirao je alatku za „ideaciju za igru“, Mjuz (Muse), koju naziva prvim svjetskim WHAM modelom (World and Human Action Model).

„Majkrosoft“ tvrdi da će Mjuz ubrzati dugotrajan i skup proces razvoja igara omogućavajući autorima da se poigraju sa video-zapisima igrica koje je generisala vještačka inteligencija da bi vidjeli šta radi, a šta ne.

Model Mjuz obučavan je uz pomoć podataka o igranju video-igre Bleeding Edge, britanskog studija "Ninja Theory". Upijao je desetine hiljada sati stvarnog igranja, kako snimaka igrača (ljudi) tako i komentara kontrolora.

Video možete pogledati OVDJE!

Sada može da generiše lažne klipove igranja video-igre, koji se mogu uređivati i prilagođavati zadatim uputstvima, to jest promtovima.

Sve to zvuči odlično, ali u najavnom video-snimku za Mjuz, izvršni direktor „Majkrosoftovog“ odsjeka za razvoj video-igara (Microsoft Gaming), Fil Spenser, izazvao je zabunu kada je rekao da bi to moglo biti od neprocjenjive vrijednosti za očuvanje klasičnih igara.

Modeli zasnovani na VI, kako je nagovestio, mogu da „nauče“ te igre i da ih oponašaju na modernom hardveru. Nije jasno kako bi to bilo moguće.

Generalni direktor „Majkrosofta“, Satja Nadela dolio je ulje na vatru implicirajući da je Mjuz bio prvi korak u kreiranju „kataloga“ video-igara generisanih vještačkom inteligencijom.

Ali Mjuz, kako stvari stoje, ne može da kreira igru, može da generiše samo izmišljene snimke igranja video-igre.

Mjuz, alat za programere ili gejmere

Postavlja se pitanje šta je onda taj novi alat za video-igre zasnovan na VI. Da li je to odličan alat za programere koji razvijaju video-igare? Ili prvi korak ka eri gejminga generisanog vještačkom inteligencijom?

Ideja je da autori (ili igrači) mogu isprobati ideje Mjuzom bez trošenja sati (ili dana) u takozvanom gejmplej endžinu implementirajući nešto što možda neće biti dobro ili čak ne funkcioniše.

Ako dizajner želi da vidi kako bi, recimo, neki novi power-up izgledao u igri, mogao bi da napravi lažni video-klip koji pokazuje kako bi to moglo da izgleda, gdje bi praznine popunila vještačka inteligencija.

„Pogoni igara (Game engines) su komplikovani, neuredni i potrebno je mnogo vremena da se stvari simuliraju – nisu namenjeni tome. Rad sa simulacijom igre može biti mnogo lakši i brži. Mogućnosti koje otvara ova vrsta analize su prilično velike, ali su i ograničenja realna“, kaže Džulijan Tondžilijus, vanredni profesor računarskih nauka i inženjeringa na Tehničkoj školi Tandon Univerziteta u Njujorku.

Halucinacije u simulacijama video-igara

Simulacije zasnovane na VI nisu novina. „Guglov“ projekat GameNGen stvorio je verziju Duma (Doom) koja se može igrati i koja je 2024. godine radila bez pogona igre. Ali dosljednost je uvijek bila problem.

„Guglova“ simulacija Duma u početku je dobro funkcionisala, ali što ste duže igrali, vještačka inteligencija bi više izmišljala elemente igre koji nisu postojali u igri. To je ono što „Majkrosoft“ tvrdi da je riješio sa Mjuzom, ali ne bez ograđivanja.

„Ovaj model je obučen na 500.000 sesija, to je vjerovatno oko 100.000 sati igranja. Funkcioniše samo zato što imate toliko podataka. Ako se odmaknete malo od onoga što je snimljeno, simulacije uglavnom prestaju da se ponašaju dobro“, objašnjava profesor Tondžilijus.

Iz „Majkrosofta“ kažu da Mjuz već koriste za razvoj VI modela koji se mogu igrati u realnom vremenu obučenih na sopstvenim podacima drugih igara.

Takođe, Mjuz je odličan u slučaju igara kao što je Bleeding Edge, sa pristupom hiljadama sati igranja uživo, ali je za manje igre i one sa jednim igračem, treniranje Mjuza monumentalan i vjerovatno besmislen napor.

„To je nevjerovatna tehnička prepreka koju su uspjeli da preskoče. Tehnologija je kul, i nemojte me pogrešno shvatiti, generisanje video-zapisa nije laka stvar... Jednostavno ne vidim njegovu ciljnu publiku. Programeri koji razvijaju igre neće moći da koriste tu tehnolohiju za brzu produkciju jer ona zapravo, osim vizuelizacije određenih stvari, ne rješava bilo kakve osnovne probleme u razvoju igara“, kaže Ken Noland, dizajner igara i samoproglašeni VI realista koji vodi "AI Guys", kompaniju za zajednički razvoj fokusiranu na VI.

„Majkrosoftov“ kamen temeljac za video-igre generisane VI 

Osim ako se nešto znatno ne promjeni, čini se da Mjuz ne može da kreira simulacije klasičnih igara koje se mogu igrati, a svakako ne stvara potpuno „nove“ igre generisane vještačkom inteligencijom. Nije čak ni jasno kako bi ti generisani video-snimci mogli da se prevedu u stvarnu igru.

Video-igre generisane VI možda su na vidiku. „Gugl“ je tiho objavio Genie 2 pre nekoliko mjeseci, koji je sposoban da generiše „svjetove za igranje“, ali to nije ono što Mjuz radi, barem za sada.

„Odlučiću da ljubazno protumačim ono što je Satja rekao kao vizije onoga što bi se moglo uraditi u budućnosti. Sasvim je moguće da ćemo doći do neke verzije toga, ali to nije iza ugla. Ono što je 'Majkrosoft' uradio u ovom momentu je postavljanje kamena temeljca“, zaključio je Tondžilijus.