Mnogi ugledni Podgoričani koji su obilježili život stare, ali i nove tj. savremene Podgorice bili su gosti tribine „Podgoričke priče”.

Foto: KIC "Budo Tomović"

Svi oni kroz svoje djelovanje u različitim oblastima oblikovali su generalno društvo u cjelini, ali i inspirisali druge da djeluju. Jedan od njih je i istaknuti novinar, publicista, aktivista i osnivač DODEST-a Mirsad Rastoder ovomjesečni gost tribine, koji je svojim radom i angažmanom znatno obogatio kulturno nasljeđe Crne Gore, ali i koji je ostavio trajan pečat u crnogorskom novinarstvu, kulturi i umjetnosti. Svoj osvrt na stvaranju mostova između prošlosti i sadašnjosti, povezivanju različitih kultura i naroda, ali i na profesionalna i životna dostignuća, kroz razgovor sa moderatorom Vanjom Kovačevićem podijeliće u utorak, 29. aprila, u Multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović”, u 20 sati.

Mirsad Rastoder (1957, Radmanci, Bihor) je novinar i kulturni poslenik. Završio je gimnaziju u Ivangradu, Pravni fakultet u Podgorici. Od 1985. godine, uređivao je brojne emisije i radijske programe u Radiju i Televiziji Crne Gore. Dva puta je nagrađen Godišnjim priznanjem za novinarstvo u RTCG i nagradom za životno djelo 2020. godine. Jedan je od osnivača antiratnog Udruženja profesionalnih novinara Crne Gore, 1991. godine, Instituta za medije CG 2002, a kao predsjednik NST-a dao je značajan doprinos razvoju samoregulacije u medijima.

Organizator je i učesnik manifestacija identitetskog pozicioniranja Bošnjaka u Crnoj Gori. Bio je potpredsjednik udruženja „Almanah“; aktivni je član Foruma Bošnjaka Crne Gore od njegovog osnivanja 2002. godine i daje nemjerljiv doprinos objektivnom sagledavanju, artikulaciji i prezentaciji interesa Bošnjaka u multietničkoj Crnoj Gori. Širokih i raznovrsnih je interesovanja.

 U ranoj mladosti i tokom studija bavio se pozorištem kao glumac i reditelj Dramske scene „Rifat Burdžović Tršo“ i alternativnog pozorišta DODEST. Autor je satirične radio igre „Ministar hrče, a narodu mrče” (1990) i audio-scenskog i tv performansa „Čekajući fatihu” (2003) povodom desetogodišnjice otmice u Štrpcima. Režirao je reportaže prvonagrađene na Regionalnom festivalu radija, Ribarska fešta (Neum, 2007) i Splavarenje Tarom (Tuzla, 2008).

Režirao je radio drame „Ništa nije isto” (po tekstu Nade Bukilić, 2017), poetsku dramu „Dobra voda” (po stihovima Ćamila Sijarića, 2018), „Naše brdo” (Nada Bukilić, 2019) „Maternji jezik” (Ibrahim Hadžić, 2020), „Biciklistički ustanak” (Zoran Kopitović, 2021) i „Moji i tvoji” (Nada Bukilić, 2022). Osnivač je regionalnog Festivala priče „Zavičajne staze” i časopisa za kulturu KazivART. Urednik je dvadesetak knjiga u izdanju Centra za kulturu Bihor. Sa Šemsudinom Hadovićem objavio je studiju „Bihorska muzika“. Tekstove objavljuje u časopisima i novinama. Živi u Podgorici.