Nakon što je legenda košarke, Miloš Teodosić, objavio da završava svoju karijeru dugu tri decenije, društvene mreže preplavili su emotivni oproštaji, poruke podrške i zahvalnosti. Međutim, objava koja je izazvala najviše pažnje stigla je od njegove supruge, glumice Jelisavete Orašanin, koja je na dirljiv način pokazala koliko su njih dvoje povezani – i kao partneri, i kao roditelji, ali i kao tim koji se ne predaje ni pred glasnim pričama o razvodu.

Foto: Instagram screenshot/jagodenamagli

Jelisaveta je na svom Instagram profilu podjelila niz fotografija koje svjedoče o jednoj posebnoj ljubavi – ne samo prema košarci, već i prema porodici. Na fotografijama se vide njihova djeca kako od malih nogu prate svog oca na utakmicama, od prvih koraka po parketu do današnjih dana, kada su dovoljno veliki da razumiju koga imaju pored sebe. I dok su neki očekivali hladan ton ili tišinu, Jelisaveta je pokazala suprotno – da tamo gdje ima ljubavi, podrška ne izostaje.

Fotografiju možete pogledati OVDJE!

Objava je izazvala buru emocija, jer dolazi u trenutku kada se već neko vrijeme spekuliše o problemima u njihovom braku. Ipak, Jelisavetin gest jasno je poručio – ovo je njihova priča, njihovo vrijeme i njihova borba, a ona stoji uz svog supruga baš sada kada zatvara najvažnije poglavlje svoje profesionalne karijere.

U emotivnom saopštenju kojim se oprostio od aktivnog bavljenja košarkom, Miloš je istakao:

“U posljednje vrijeme, shvatio sam da je najveće bogatstvo moje igračke karijere – imaću šta da pokazujem djeci! Samo da još malo porastu… Pred njima ću biti i jesam – najispunjeniji.”

Ove riječi, koje su same po sebi snažne, još više dobijaju na težini kada se pogledaju kroz prizmu Jelisavetine objave – puna ljubavi, ponosa i zahvalnosti.

Slavlje povodom kraja karijere održano je u jednom beogradskom restoranu, gdje su se Miloš i njegovi prijatelji veselili do ranih jutarnjih sati. Muziku je svirao Dule Lušin, a atmosferu su obilježile emocije, posebno kada su se začuli stihovi jpesme “Pjesmo moja”, ali i “Ova noć neće biti ponovo” i “Kad bih znao da je sama” – kao da su birane baš za ovu priliku, da se kroz muziku isprati kraj jedne epohe.

I dok se Teodosić zahvaljivao saigračima, trenerima, i svom Valjevu, jedno je jasno – najveći oslonac imao je kod kuće. Jelisavetina objava nije samo poruka podrške, već i odgovor svima koji su sumnjali – ponekad su tišina i nježne fotografije moćniji od riječi.

Izvor: Ona.telegraf.rs