Prema istraživanjima, žene su te koje prve podnose tužbu ili zahtjev za razvod. Ispostavilo se da je muškarcima teže da se prvi odluče na taj korak.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Poznata je činjenica da se u braku muškarci osjećaju bolje i zdravije, kao i da su u okviru istraživanja ispitanici muške populacije istakli da imaju veću želju za brakom nego žene. Takođe je utvrđeno da brak kod muškaraca povećava izglede za uspješniju karijeru, kao i duži život. Neoženjeni muškarci često imaju problem sa usamljenošću.

Studije su, kako je naveo psiholog Mark Travers, potkrijepljene decenijskim istraživanjima.

Kod žena je situacija drugačija, jer one lakše napreduju kada nisu u braku. Često su stabilnije i emocionalno i fizički.

Četiri su razloga zbog kojih je muškarcima teško da okončaju brak – jedan je da su jako vezani za djecu, imaju strah od gubitka stabilnosti, jer brak daje stabilnost i red u životu. Naučeni su da potiskuju emocije. Nedostaje im podrška partnera.

Vezanost za djecu

Za mnoge muškarce, ostanak u lošem braku sa partnerkom koja im ne odgovara često nije problem, koliko im je teško da se odreknu osjećanja odgovornosti prema djeci. Smatraju da bi njihov odlazak iz porodice značio razočaranje za njihovu djecu.

U studiji iz 2021. godine, objavljenoj u časopisu Journal of Social Welfare and Family Law, koja se bavila istraživanjima kako shvataju dom očevi koji su razvedeni, mnogi muškarci su ga opisali ne samo kao fizički prostor već i kao kombinaciju emocija, odnosa, rutine i okruženja. Ovi očevi su često osjećali gubitak ili nesigurnost.

Djeca se često poistovećuju sa „maminim domom“, u odnosu na očev, koji im nije uvijek blizak. Zbog te percepcije neki očevi su se osjećali nesigurno jer njihovi roditeljski napori da stvore pravi dom nisu prepoznati i cijenjeni. Kada djeca nisu bila kod kuće, očevi su se osjećali usamljeno, a kuća im je bila prazna.

Zbog toga se muškarci češće odlučuju da ostanu u braku ili vezi koja ih ne ispunjava kompletno, jer su vođeni roditeljskom dužnošću, a ne emocionalnom vezom i ličnim zadovoljstvom.

Gubitak osjećaja stabilnosti

Muškarci se plaše gubitka stabilnosti, što je i objašnjeno u studiji iz 2024. godine objavljenoj u časopisu Aging & Mental Healt koja je otkrila da stariji razvedeni često istovremeno doživljavaju slobodu i usamljenost.

Putevi posle razvoda nisu isti kod žena i muškaraca, jer su muškarci skloniji ponovnom sklapanju braka sa drugom osobom. Žene se, nasuprot tome, rjeđe odlučuju na drugi brak, jer imaju strah od novih obaveza, briga, tereta. Sve ovo ukazuje na paradoks.

Muškarci mogu da ostanu u lošem braku koji ne ispunjava njihova očekivanja, samo iz straha.

Čak i kada razvod nudi olakšanje, želja za obnovom bračnih veza i dalje postoji. To sugeriše da brak ostaje primarno sidro emocionalne sigurnosti za mnoge muškarce.

Naučeni su da potiskuju emocije

Foto: Ilustracija/Pexels.com

Mnogi muškarci nisu naučeni kako da izraze ranjivost ili čak prepoznaju emocionalno nezadovoljstvo. S vremenom, emocionalno potiskivanje može prouzrokovati da muškarci prihvate nesreću kao dio života.

Studija iz 2015. godine objavljena u časopisu Journal of Social and Personal Relationships sugeriše da kada muževi potiskuju emocije, to šteti zadovoljstvu u vezi, posebno u ranoj fazi braka. Kako nezadovoljstvo raste, mijenja se način na koji supružnici upravljaju emocijama, često ostavljajući i muževe i žene emocionalno nepovezanima.

S vremenom, ova dinamika može stvoriti osjećaj zarobljenosti. Neki muškarci su, uprkos tome, nesrećni, teško odu, bilo zato što odbijaju da izraze svoje potrebe ili zato što se plaše posledica. Za one iz tradicionalnih sredina, razvod se može smatrati neuspjehom ili slabošću, što ih dodatno veže za loš brak.

Nedostatak sistema podrške

Iako muškarci obično kažu da imaju više istopolnih prijateljstava nego žene, te veze često nisu jako bliske, intimne ili emocionalno otvorene. Istraživači sugerišu da nekoliko faktora spriječava emocionalnu bliskost među muškarcima.

To bi moglo biti zbog društvenih očekivanja vezanih uz tradicionalne muške uloge poput pritiska takmičenja, straha od doživljavanja slabosti, nelagode zbog ranjivosti i homofobije, kao i nedostatka pozitivnih uzora za mušku emocionalnu povezanost.

Kao rezultat toga, često ne pronalaze način ili prostore za otvaranje. Zbog toga se mogu osjećati kao da je biti u disfunkcionalnoj vezi bolje od odvajanja od partnera i suočavanja sa izolacijom.

Odbijanje muškarca da napusti brak koji ne funkcioniše rijetko je povezano samo s jednim faktorom. Isprepletena su emocionalnog potiskivanja, strah od usamljenosti, kulturnih očekivanja i nedostatka snažnih sistema podrške.

Mnogi ostaju iz navike ili nade da će se stvari vratiti na staro. Međutim, zadržavanje uspomena ili podnošenje emocionalnog naprezanja samo produbljuje ranu.

Muškarcima je potrebno razumijevanje i ohrabrenje da redefinišu muževnost kako bi se osjećali dovoljno sigurno da se otvore drugima. Treba da vjeruju da briga o drugima ne znači zanemarivanje sebe i da odabir emocionalne iskrenosti nije znak slabosti.