Povodom smrti akademika Aleksandra Čilikova, jednog od naših najistaknutijih istoričara umjetnosti, ministarka kulture i medija, Tamara Vujović, uputila je telegram.

Foto: Vlada Crne Gore/Đorđe Cmiljanić, arhiva

“U nedostajanju koje za sobom ostavljaju najveći, odlazak Aleksandra Saše Čilikova je gubitak i nestanak čitavog univerzuma znanja, predanosti i intelektualne elegancije”, kazala je Vujović.

Prema njenim riječima, Čilikov je bio onaj rijetki hodač između epoha istorije umjetnosti, podsjetnik na savjest našeg naroda, onaj koji je znao da čita ruševinu kao poziv da se baština obnovi, bilo u crnogorskom kamenu, bilo u zapisanim rečenicama iskustva i znanja, bilo kroz pamćenje naroda.

“Akademik Čilikov, redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti od 2015. godine, bio je ne samo vrhunski stručnjak i vizionar u oblasti zaštite i tumačenja kulturne baštine, već i oslonac državnim institucijama u kreiranju kulturnih politika. Dugogodišnji saradnik Ministarstva kulture i medija, član Komisije za spomen-obilježja, uvijek je svojim tihim autoritetom doprinosio da kultura ne bude samo pitanje estetike, već i odgovornosti”, naglasila je.

Njegov naučni i istraživački opus, podsjeća ministarka, prožet dubokom ljubavlju prema duhovnosti prostora, obuhvata kapitalna djela poput monografija Paštrovske crkve i manastiri – zidno slikarstvo (2010), Pravoslavni manastiri u Crnoj Gori (sa Tanjom Pejović, 2011), Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera (2013), Ikone u Crnoj Gori (2014) i Cetinje – istorija i kultura (2019). Bio je član redakcije Leksikona likovne umjetnosti Crne Gore (2022).

“Svaka od ovih knjiga je svjedočanstvo njegove posvećenosti ne samo preciznosti u nauci, već i dubokom duhovnom odnosu prema sakralnom prostoru”, mišljenja je Vujović.

Crna Gora je, navodi, izgubila tumača svoga najsuptilnijeg izraza likovnosti i vrijednosti vlastite baštine.

“Ali ono što ostaje jeste duh njegovih zapisa, širina njegove misli i dubina njegovog kulturnog traga. Čilikovljevo djelo nije samo ostavljeno znanje potomcima, već zavjet odgovornosti budućim generacijama, da ono što nam je ostavljeno nastavi da traje. Njegovo prisustvo biće s nama gdje god se spoje baština i zemlja, gdje god se govori o stvarima koje oblikuju dušu jednog naroda”, zaključila je.