Italijanski fizičar objašnjava zašto na selfijima ne izgledamo dobro. 

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Mnogi će reći da nema gore frustracije nego kada naprave deset selfija i nijedan ne izgleda onako kako bi oni željeli. Mali detalj koji im kvari sve, sjenka ili izraz lica, često ih navedu da obrišu fotografiju prije nego što je objave.

I dok već misle da je problem u izgledu ili u samopouzdanju, ne znaju da pravi razlog leži u fizici i načinu na koji naš mozak obrađuje slike.

Italijanski fizičar Rikardo Azali objašnjava da naše kamere, posebno one u telefonima, zbog specifičnih sočiva deformišu lice. Rezultat je fotografija koja se razlikuje od onoga što vidimo u ogledalu i zbog toga nam često djeluje manje privlačna. 

U kombinaciji sa psihološkom percepcijom poznatog, ovaj fenomen otkriva zašto nam se selfiji ponekad jednostavno "ne sviđaju".

Selfi i ogledalo: Dva različita svijeta

Kada se gledamo u ogledalu, vidimo poznato lice. To je naša "inverzna" verzija, koju mozak prepoznaje još od djetinjstva. Pred kamerom, međutim, nešto se menja: slika nije obrnuta, a sočivo kojim je uhvaćena uvodi male deformacije.

Dr Azali prikazuje dve naizgled identične fotografije: na prvoj, snimljenoj sa objektivom od 24 mm (tipičnim za smart telefone), lice izgleda šire, a nos izraženije; na drugoj, sa objektivom od 200 mm, proporcije su skladne, gotovo identične onima u ogledalu.

Sočivo korišćeno za selfije mijenja sve

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Mobilni telefoni koriste širokougaona sočiva (gore pomenuta od 24 mm), da uhvate što više scene u okviru. Zbog toga je često potrebno kameru približiti licu da bi se ispunio kadar, što stvara perspektivnu distorziju i mijenja odnose među djelovima lica.

Zato nam selfiji snimljeni izbliza često djeluju loše, jer to nismo mi, već verzija deformisana fizikom sočiva. Zašto je to tako? Širokougaona sočiva vizuelno utiču na sliku: objekti bliži centru "izbijaju naprijed", dok se oni na ivicama šire. U selfiju, nos u centru djeluje veće nego što jeste, a ostatak lica blago stisnut.

Profesionalni fotografi dobro poznaju ovaj fenomen i zato u portretima koriste objektive sa dužom žižnom daljinom. Krajnji rezultat je ravnija, realističnija slika, bliža percepciji u ogledalu. Zato, kako potvrđuje Azali, sami sebi se više dopadamo kada nas slikaju iz daljine.

Ogledalo, kamera i mozak: Pitanje perspektive

Ovaj paradoks, koji spaja fiziku, optiku i kognitivnu psihologiju, objašnjava zašto mozak obrađuje odraz u ogledalu kao stabilnu i sigurnu referencu, pa svaka devijacija od tog modela, bilo da je fotografija tuđa ili snimljena drugačijim objektivom, djeluje "pogrešno".

Čak i sitni detalji, poput ugla snimanja ili bočne svjetlosti, mogu promeniti način na koji tumačimo crte lica, zbog čega neki selfiji izgledaju dobro, a neki "katastrofalno", iako su snimljeni samo nekoliko sekundi razlike; svaka promjena mijenja proporciju i senku, utičući na našu estetsku percepciju.

Kako napraviti realističnije selfije?

Foto: Ilustracija/Pixabay.com 

Da bi slika bila bliža stvarnosti, stručnjaci preporučuju nekoliko jednostavnih trikova:

Malo udaljiti telefon od lica, čak i za nekoliko centimetara.

Koristiti objektiv sa dužom žižnom daljinom, ako je dostupan.

Izbjegavati previše niske ili bliske uglove snimanja.

Fotografisati pri prirodnom, ujednačenom svijetlu, idealno bočnom.

VIDEO MOŽETE POGLEDATI OVDJE!