Zlatna boja, gusta tekstura, etiketa s natpisom „domaći med” i slika pčele – na prvi pogled sve djeluje savršeno prirodno. Ali, iza te privlačne slike često se krije sasvim druga priča. Stručnjaci godinama upozoravaju da se med sve češće falsifikuje, miješa s jeftinim sirupima ili uvozi iz zemalja s upitnim standardima kvaliteta. A kupci, vođeni željom da podrže domaće proizvođače, često ni ne znaju šta zapravo stavljaju na svoj sto.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Prava pčela za kilogram meda mora obići milione cvjetova, ali proizvođaču lažnog meda treba samo – šećerni sirup. Najčešći oblik prevare uključuje miješanje pravog meda s kukuruznim, rižinim ili glukoznim sirupima, što značajno smanjuje trošak proizvodnje, ali i nutritivnu vrijednost proizvoda.

Takav „med” može izgledati uvjerljivo: ima boju, gustoću i miris sličan pravome, ali nema onaj složen, cvjetni ukus koji se osjeti kod prirodnog meda. U nekim slučajevima, sirup se uvozi u velikim količinama i zatim se u domaćim pogonima deklarira kao lokalni proizvod.

Još je problematičnija situacija kad se med zagrijava kako bi duže ostao tečan, čime se uništavaju enzimi i korisne tvari. U nekim uzorcima koje su analizirale evropske agencije, pronađeni su i tragovi antibiotika, pesticida ili teških metala – jasni pokazatelji da nije riječ o medu koji dolazi iz zdravih pčelinjih zajednica.

Ako kupujete u trgovini, čitajte deklaraciju – pravi med mora imati jasno navedeno porijeklo i podatke o pčelaru ili proizvođaču.