Od mozga do srca, utvrđeno je da pjevanje donosi širok spektar koristi onima koji to rade, posebno ako to rade u grupama.

  Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Može zbližiti ljude, pripremiti naša tela da se bore protiv bolesti, pa čak i suzbiti bol.

Pjevanje je kognitivni, fizički, emocionalni i društveni čin. Psiholozi se već dugo pitaju kako to da ljudi koji pjevaju zajedno mogu da razviju snažan osećaj društvene kohezije, pri čemu se čak i među najnevoljnijim pjevačima ujedine u pjesmi. Istraživanja su pokazala da potpuni stranci mogu stvoriti neobično bliske veze nakon što zajedno pjevaju sat vremena.

Zato možda ne iznenađuje to da postoje jasne fizičke koristi za pluća i respiratorni sistem od pjevanja. Neki istraživači su, na primer, koristili pjevanje da pomognu ljudima sa plućnim bolestima.

Dobre vibracije

Osim društvene kohezije, pjevanje takođe proizvodi i druge merljive fizičke efekte. Utvrđeno je da poboljšava rad srca i krvni pritisak. Čak je utvrđeno da pjevanje u grupama ili horovima jača našu imunološku funkciju na načine na koje jednostavno slušanje iste muzike ne može.

Postoje različita objašnjenja za ovo.

Sa biološkog stanovišta, smatra se da pevanje aktivira vagusni nerv koji je direktno povezan sa glasnim žicama i mišićima u zadnjem dijelu grla. Produženo i kontrolisano disanje koje je uključeno u pjevanje takođe oslobađa endorfine povezane sa zadovoljstvom, blagostanjem i suzbijanjem bola.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Pjevanje takođe aktivira široku mrežu neurona na obe strane našeg mozga, uzrokujući da se osvetle regioni koji se bave jezikom, pokretom i emocijama. Ovo, u kombinaciji sa fokusom na disanje koje pjevanje zahteva, čini ga efikasnim sredstvom za ublažavanje stresa.

Neki antropolozi vjeruju da su naši ljudski preci pevali pre nego što su mogli da govore, koristeći vokalizacije da bi oponašali zvuke prirode ili izrazili osjećanja. Ovo je možda igralo ključnu ulogu u razvoju složene društvene dinamike, emocionalnog izražavanja i rituala. Aleks Strit, istraživač u Kembridž institutu za istraživanje muzičke terapije, ističe da nije slučajno što je pjevanje deo života svakog čoveka, bez obzira da li je muzički nadaren ili ne, napominjući da su naši mozgovi i tijela od rođenja podešeni da pozitivno reaguju na pjesmu.

„Uspavanke se pevaju deci, a pjesme se pjevaju i na sahranama. Učimo tablicu množenja kroz pevanje, a abecedu kroz ritmičku i melodijsku strukturu.“

Pjevanje u društvu

Nisu sve vrste pjevanja podjednako korisne. Na primer, utvrđeno je da pjevanje kao dio grupe ili hora podstiče veći nivo psihološke dobrobiti nego kod solo pjevača. Iz tog razloga, istraživači u oblasti obrazovanja koriste pjevanje kao sredstvo za podsticanje saradnje, razvoja jezika i regulaciju emocija kod djece.

Medicinski stručnjaci se takođe okreću pjevanju kao načinu poboljšanja kvaliteta života onih koji žive sa različitim zdravstvenim stanjima.

Širom svijeta, istraživači su proučavali efekte pridruživanja horovima osnovanim za preživjele raka i moždanog udara, ljude koji žive sa Parkinsonovom bolešću i demencijom, i njihove njegovatelje. Na primjer, pjevanje poboljšava sposobnost pacijenata sa Parkinsonovom bolešću da artikulišu riječi, nešto sa čime se, kao što je poznato, bore kako bolest napreduje.

Pjevanje takođe predstavlja način poboljšanja opšteg zdravlja, jer se pokazalo da je ova potcenjena vježba uporediva sa brzim hodanjem. „Pjevanje je fizička aktivnost i može imati neke paralelne koristi poput vježbanja“, napominje Adam Luis, vanredni profesor respiratorne fizioterapije na Univerzitetu u Sautemptonu.

Jedna studija čak ukazuje da je pjevanje, zajedno sa raznim vokalnim vežbama koje koriste obučeni pjevači za usavršavanje visine tona i ritma, uporediva sa hodanjem umjerenim tempom na traci za trčanje.

Ali istraživači takođe žele da istaknu često nedovoljno priznate koristi učešća u grupnom pevanju za psihu ljudi koji žive sa dugotrajnim hroničnim bolestima. Strit objašnjava da pevanje omogućava ovim ljudima da se fokusiraju na ono što mogu da urade, a ne na ono što ne mogu.

Svaki udah

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Među onima koji su pokazali da imaju najviše koristi od pjevanja su ljudi sa hroničnim respiratornim oboljenjima, nešto što je postalo glavni fokus istraživanja za Kira Filipa, kliničkog predavača respiratorne medicine na Imperijal koledžu u Londonu. Filip upozorava da pjevanje neće izliječiti ljude od ovih bolesti, ali može da posluži kao efikasan holistički pristup koji dopunjuje konvencionalne tretmane.

Za neke ljude, život sa otežanim disanjem može dovesti do promene načina na koji dišu, tako da ono postaje nepravilno i neefikasno“, objašnjava dr Filip. „Neki pristupi zasnovani na pjevanju pomažu u smislu korišćenja mišića, ritma i dubine disanja, što može pomoći u poboljšanju tegoba.“

Jedna od njegovih najznačajnijih studija uključivala je program disanja koji je razvijen kroz rad sa profesionalnim pjevačima u Engleskoj nacionalnoj operi i njegovo korišćenje kao dela randomizovanog kontrolisanog ispitivanja kod pacijenata sa produženim kovidom. Tokom šest nedelja, rezultati su pokazali da se poboljšao njihov kvalitet života i ublažio neke aspekte teškoća sa disanjem.

Kada nije dobro pjevati

Istovremeno, pevanje nije bez rizika za ljude sa postojećim zdravstvenim problemima.

Pjevanje u grupi je posebno bilo povezano sa širenjem virusa u ranim fazama pandemije kovida 19, jer sam čin pevanja emituje velike količine virusa u vazduhu.

„Ako imate respiratornu infekciju, najbolje je da propustite tu nedelju na probama hora, kako biste izbjegli da druge ljude dovedete u opasnost“, kaže Filip.

Bistriji um

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Možda je najznačajnija korist od pevanja to što izgleda da pomaže mozgu da se oporavi od oštećenja.

To dobro islustruje priča bivše američke kongresmenke Gabrijele Gifords, koja je u pokušaju atentata 2011. pogođena u glavu. Tokom godina oporavka, Gifordsova je ponovo naučila da hoda, govori, čita i piše, a terapeuti su koristili pjesme iz djetinjstva kako bi joj pomogli da povrati fluentnost govora.

Istraživači su koristili slične pristupe kako bi pomogli preživkelima od moždanog udara da povrate govor, jer pjevanje može da obezbedi sate i sate ponavljanja potrebne za podsticanje nove povezanosti između dvije moždane hemisfere, koja je često oštećena akutnim moždanim udarom.

Takođe se smatra da pevanje poboljšava neuroplastičnost mozga, što mu omogućava da se ponovo poveže i stvori nove neurološke mreže.

Postoje teorije da pjevanje može pomoći i ljudima koji pate od kognitivnog pada zbog intenzivnih zahtjeva koje stavlja na mozak, zahtevajući kontinuiranu pažnju i stimulisanje pronalaženja riječi i verbalnog pamćenja.

„Postoji postepeno rastuća baza dokaza o kognitivnim koristima pevanja kod starijih osoba“, navodi Tepo Sarkamo, profesor neuropsihologije na Univerzitetu u Helsinkiju. „Međutim, još uvijek malo znamo o potencijalu pjevanja u usporavanju ili sprečavanju kognitivnog pada, jer bi to zahtjevalo studije velikih razmera sa višegodišnjim praćenjem.“

Za Strita, sva istraživanja koja pokazuju snažne efekte pevanja – bilo na društvenom ili neurohemijskom nivou – naglašavaju zašto je ono tako univerzalni dio ljudskog života. Međutim, ono što ga ujedno brine jeste da, kako ljudi provode sve više vremena povezani sa tehnologijom, a ne jedni sa drugima kroz aktivnosti poput pjevanja, relativno malo ljudi iskusi njegove blagodeti.