Piše Alida Radončić, nacionalna službenica za praćenje suđenja – Misija OEBS-a u Crnoj Gori:

Foto: OEBS

Kako glasi poznata pravna maksima, gdje postoji društvo, postoji i pravo (Ubi societas, ibi ius). A dalje, tamo gdje postoji pravo, postoje i oni koji ga sprovode. Od rimskih pretora do savremenih pravosudnih institucija, pravdu su sprovodili pojedinci koji prekršioce zakona pozivaju na odgovornost. Međunarodni dan borbe protiv korupcije predstavlja važan podsjetnik na tu ulogu.

Praćenje predmeta organizovanog kriminala i korupcije

Projekat OEBS-a za praćenje suđenja sprovodi se u Crnoj Gori i u još pet jurisdikcija, gdje se prate predmeti organizovanog kriminala i korupcije u javnom i privatnom sektoru, te ocjenjuje odgovor pravosuđa na te predmete.

Jedna od dimenzija kroz koje Projekat procjenjuje odgovor pravosuđa na predmete organizovanog kriminala i korupcije jeste kapacitet aktera u sektoru pravde, uključujući i sudsku odgovornost.

U Crnoj Gori sudska odgovornost se često doživljava kao strogo institucionalna i regulatorna, zbog brojnih kriterijuma za ocjenjivanje prema kojima sudije odgovaraju tokom obavljanja svojih dužnosti. Međutim, upravo kroz jedinstvenu, dijagnostičku perspektivu praćenja suđenja moguće je sagledati suštinsku prirodu sudske odgovornosti. Tačnije, odgovornost sudija se neposredno uočava u sudnici kroz njihove napore da obezbijede efikasan odgovor na predmete korupcije, što je ujedno i najbolje sredstvo za sprječavanje korupcije.

Izvještaj o praćenju suđenja na Zapadnom Balkanu objavljen je u junu 2024. godine.

Povezanost sudske odgovornosti i sprečavanja korupcije

Sudska odgovornost je utemeljena na etici, dok korupcija nastoji da etiku potkopa. Etika naglašava samu svrhu borbe protiv korupcije: moralnu obavezu da se postupa ispravno i pošteno. Upravo etička posvećenost sudija čini suštinsku razliku. Etika je unutrašnji pokretač zbog kojeg sudije svakodnevno dolaze u sud i štite vladavinu prava.

Projekat praćenja suđenja usmjeren je na dokumentovanje djela profesionalnog integriteta u procjeni odgovora na predmete organizovanog kriminala i korupcije. Na primjer, timovi širom regiona, uključujući i Crnu Goru, zabilježili su dobre prakse sudija u prevazilaženju normativnih praznina, institucionalnih poteškoća i različitih proceduralnih zahtjeva stranaka u postupku. To ponekad zahtijeva snažnu posvećenost, poput održavanja ročišta van sjedišta nadležnog suda (u drugom sudu), zakazivanja više ročišta unaprijed kako bi se obezbijedilo prisustvo svih stranaka, ili obezbjeđivanja hitnog medicinskog vještačenja kada je to potrebno. Sve su to pojedinačni koraci koje sudije preduzimaju kako bi se osiguralo da pravda bude zadovoljena.

Iako se rad na unapređenju ukupnog odgovora pravosuđa na predmete korupcije nastavlja, praćenje suđenja bilježi važne pomake koji ukazuju na napredak. Na primjer, kada obrazloženje sudije prilikom odlučivanja o kazni odražava razumijevanje šireg društvenog uticaja korupcije, to predstavlja efikasan sudski odgovor na korupciju.

Dalji koraci u povezivanju sudske odgovornosti i borbe protiv korupcije

Opšti pomak u oblasti sudske odgovornosti ne može se u potpunosti ostvariti isključivo kroz strožiju regulativu ili rigidnije disciplinske postupke. Sudije su ključni nosioci pravde u društvu. Oni su ti koji pozivaju korumpirane počinioce na odgovornost za njihova djela. Bez sudija koji sami sebe smatraju odgovornim za svoj rad, postojeći ili čak unaprijeđeni mehanizmi odgovornosti neće dovesti do trajnih promjena.

Upravo to čini borbu protiv korupcije i sudsku odgovornost snažno povezanim: unutrašnja dužnost da se postupa ispravno, pri čemu je takvo djelovanje cilj samo po sebi, a ne rezultat spoljnog priznanja. Društvo koje se oslanja na sudije sa profesionalnim i ličnim integritetom dosljedno će pozivati na odgovornost one članove društva koji nemaju integritet niti etičke principe.

Zapažanjem promjena u postupanju sudija, projekat praćenja suđenja doprinosi prepoznavanju činjenice da i naizgled neznatni koraci u postupanju mogu dovesti do boljeg sudskog odgovora na korupciju. Jer, u krajnjoj liniji, korupcija ne može pustiti korijen u tlu koje je njegovano integritetom i čvrstom posvećenošću odgovornosti. Upravo takvo okruženje omogućava da društvo napreduje.