Pjevač u bendu je lepak koji drži sve na okupu. Možete imati najbolje instrumentaliste na svijetu i najsloženiji stil sviranja, ali ako pevač nije dorastao zadatku, sve će se raspasti.

Foto: YouTube screnehsot/Powerage Axl/DC

Šta čini dobrog pjevača uvek je predmet rasprave. Džoni Roten nikada nije imao veliki raspon, ali je nesumnjivo bio savršen frontmen za Seks Pistolse, piše Far Out magazine.

Isto važi i za Fredija Merkjurija, nekoga sa neverovatnim vokalnim sposobnostima, ali ko bi se možda razlikovao od onoga što bi jedan pank bend želio.

Ono što čini dobrog pjevača potpuno je subjektivno i zavisi od vrste benda i muzičkog stila koji pokušavaju da stvore. Ipak, postoje i neki objektivni elementi koji doprinose tome šta je dobar pjevač, uključujući prirodni vokalni raspon.

Concert Hotels je nedavno sproveo istraživanje kako bi utvrdio koji poznati pjevač ima najimpresivniji vokalni raspon svih vremena. U tom procesu analizirani su snimci gotovo svakog izvođača koji je oblikovao pop-kulturu u poslednjih šest decenija.

Zabilježeni su najniži tonovi koje su ikada otpjevali, kao i najviši, a zatim je na osnovu tih podataka izračunat njihov vokalni raspon. Prvoplasirani izvođač može u prvi mah iznenaditi, ali kada se uzme u obzir njegova diskografija, teško da je to mogao biti neko drugi.

Među imenima u prvih deset nalaze se Dejvid Bouvi, Prins i Maraja Keri, svi uticajni na svoj način i sa nesporivim vokalnim rasponom. Ipak, prema nauci, na samom vrhu i kao izvođač sa najimpresivnijim vokalnim rasponom našao se kontroverzni frontmen grupe Guns N’ Roses, Aksel Rouz.

 
Treba odmah naglasiti da ovdje ne govorimo o sadašnjoj verziji Akselovih nastupa. Vrijeme stiže sve nas, a Rouz je tokom godina očigledno pretrpeo slabljenje pevačke moći, pri čemu su nedavni viralni snimci ne samo bolni za gledanje, već i teški za slušanje.

S obzirom na to da ga noviji nastupi možda ne prikazuju u najboljem svetlu, mora se uzeti u obzir koliko dugo nastupa i kakav je to uticaj imalo na njegove glasne žice.

Kada se vratite pjesmama grupe Guns N’ Roses, nema sumnje da se pjevačev vokalni raspon prostire na izuzetno velikoj širini.

Od pjesama poput „It’s So Easy“, u kojima peva dubokim, tutnjavim glasom, do „Paradise City“, gdje njegov prepoznatljivi krik odzvanja kroz cijelu numeru, on koristi različite oktave kako bi različitim pesmama dao drugačiji osjećaj. Može se tvrditi da se dugovječnost grupe Guns N’ Roses djelom duguje upravo toj vokalnoj sposobnosti, jer im je omogućila da tokom karijere pjesmama daju nov izraz, a da pritom ne minjaju drastično instrumentaciju koju su fanovi zavoljeli.

Iako je Rouz bio fantastičan pjevač, često je bio vrlo sklon tome da se uopšte ne pojavi. Nerijetko je odlagao ili pokušavao da otkaže koncerte u posljednjem trenutku, dopuštajući da njegov ego nadvlada talenat. Ipak, treba imati na umu da ne može svako da pravi takve poteze i da i dalje ima bend ili nastup na kraju večeri. Toliko je bio vješt i moćan u svom zenitu.

Jedna od pjesama koja najbolje ističe njegov raspon je „Sweet Child O’ Mine“, numeru koja se uglavnom pjeva u visokim tonovima, ali se nakon sola spušta u prigušeno i hrapavo „Where do we go now?“.