Crna Gora hitno mora uspostaviti funkcionalan institucionalni mehanizam za utvrđivanje profesionalnih oboljenja, a iz Ministarstva zdravlja najavljeno je da će se medicina rada institucionalno razvijati u okviru Instituta za javno zdravlje, gdje će naredne godine biti formirana posebna kancelarija sa komisijom ljekara koja će, pored ostalog, imati ulogu referentne ustanove za utvrđivanje profesionalnih bolesti.

Foto: PR centar

To je saopšteno na konferenciji „Važnost institucionalnog utvrđivanja profesionalnih bolesti“, koju je organizovala Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) u partnerstvu sa Ministarstvom rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.

Zamjenica generalnog sekretara USSCG Ivana Mihajlović podsjetila je da ova sindikalna centrala još od 2015. godine zagovara formiranje referentne ustanove koja bi se bavila utvrđivanjem i verifikacijom profesionalnih oboljenja u Crnoj Gori, dok je ta inicijativa dodatno intenzivirana od 2020. godine, tokom pandemije koronavirusa.

„Od 2020. godine do danas uputili smo najmanje četiri inicijative nadležnim resorima: Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu ekonomskog razvoja, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, kao i Ministarstvu finansija, jer smatramo da bez obezbijeđenih finansijskih sredstava nije moguće govoriti o adekvatnom institucionalnom uređenju“, kazala je Mihajlović.

Ona je podsjetila da je USSCG kroz Strategiju za unapređenje zaštite i zdravlja na radu kontinuirano insistirala na jačanju medicine rada i potrebi formiranja Zavoda za medicinu rada ili makar prelaznog rješenja koje bi zaposlenima omogućilo ostvarivanje prava u vezi sa profesionalnim bolestima.

„Danas imamo prava propisana na papiru, ali zbog nepostojanja institucionalnog mehanizma ta prava ne možemo ostvariti u praksi“, naglasila je Mihajlović.

Govoreći o zakonodavnom okviru, ona je podsjetila da je USSCG godinama ukazivala na potrebu izmjene Pravilnika o profesionalnim bolestima iz 2004. godine, tražeći uvođenje otvorene ili poluotvorene liste oboljenja, kao i stvarne mehanizme za njihovo utvrđivanje.

„Pravilnik je 2022. godine izmijenjen, prvi put nakon gotovo dvije decenije, što smatramo pozitivnim pomakom. Međutim, i dalje nemamo ustanovu koja bi profesionalne bolesti dijagnostikovala i priznavala“, rekla je ona, dodajući da socijalni partneri nijesu bili direktno uključeni u proces izmjena.

Mihajlović je podsjetila i na inicijativu USSCG iz 2014. godine da se stres i njegove posljedice prepoznaju kao profesionalno oboljenje, navodeći da je Svjetska zdravstvena organizacija 2019. godine uvrstila sindrom sagorijevanja na radu u međunarodnu klasifikaciju bolesti.

„To potvrđuje da su naše inicijative opravdane i stručno utemeljene, ali i da često prolazi mnogo vremena prije nego što dođu na dnevni red donosilaca odluka“, kazala je Mihajlović.

Ukazala je i na podatke Međunarodne organizacije rada, prema kojima su profesionalna oboljenja glavni uzrok smrti na radu, sa skoro šest puta većim brojem smrtnih slučajeva u odnosu na povrede na radu.

„U Crnoj Gori nemamo zvaničnu statistiku o profesionalnim oboljenjima. Prema našim saznanjima, od 2015. godine nije evidentirano nijedno profesionalno oboljenje, dok ih je u periodu od 2009. do 2015. godine registrovano desetak. To jasno ukazuje na ozbiljne sistemske probleme“, ocijenila je Mihajlović.

Ona je zaključila da je unapređenje medicine rada od ključnog značaja, ističući da samo zdrav radnik može značiti i zdravo društvo, te da je cilj USSCG da se o ovim temama vodi otvoren i konstruktivan dijalog sa svim relevantnim akterima.

Generalni sekretar USSCG Srđa Keković poručio je da je krajnje vrijeme da Crna Gora napravi prvi konkretan korak ka osnivanju Zavoda za medicinu rada, institucije koja je, kako je naglasio, od ključnog značaja ne samo za svijet rada već i za cjelokupno društvo.

Podsjetio je da se sindikati više od decenije insistiraju na ovoj temi, ali da prethodne vlade nijesu pokazale dovoljno sluha.

„Uvijek su u prvom planu politika, vjera i nacija, dok se životom i zdravljem zaposlenih gotovo niko ne bavi. U strateškim dokumentima se govori o jačanju zdravstvenog sistema i sigurnim radnim mjestima, ali u praksi ne postoji ni jedna konkretna mjera koja vodi ka formiranju Zavoda za medicinu rada“, rekao je Keković.

On je ukazao da Crna Gora nema objedinjenu i kodifikovanu evidenciju povreda na radu, profesionalnih oboljenja i bolesti u vezi sa radom, što je osnov za ozbiljan sistem zaštite zdravlja zaposlenih, posebno onih koji rade u rizičnim uslovima.

Keković je naglasio da nepostojanje takvog sistema proizvodi ogromne troškove za poslodavce, državu i porodice zaposlenih.

„Kada zaposleni oboli od profesionalne bolesti, poslodavac gubi radnika, nema adekvatnu zamjenu, država snosi troškove bolovanja, a porodica ostaje sa umanjenim prihodima. To je lanac gubitaka koji se mogao spriječiti“, istakao je Keković.

Direktor Direktorata za zaštitu i zdravlje na radu, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Aleksandar Memčević, rekao je da profesionalne bolesti predstavljaju jedan od „najtiših, ali i najopasnijih“ rizika savremenog rada.

Njihovo pravilno, pravovremeno i objektivno utvrđivanje, kako je naglasio, nije samo medicinski postupak, već preduslov za ostvarivanje prava radnika, planiranje preventivnih mjera i izgradnju održive radne politike.

„Institucionalno utvrđivanje profesionalnih bolesti jedan je od ključnih stubova modernog sistema zaštite i zdravlja na radu. Time obezbjeđujemo zaštitu prava radnika na osnovu realnih rizika, jačamo preventivno djelovanje poslodavaca i institucija, unapređujemo evidenciju i analitiku, kao i efikasnije kreiranje javnih politika i propisa“, rekao je Memčević.

On je istakao da ovaj proces zahtijeva koordinisanu i partnersku saradnju svih učesnika, sindikata, države, zdravstvenog sistema i poslodavaca.

Memčević je upozorio da savremeni izazovi, poput digitalizacije, novih oblika rada i promjena u industriji, nameću potrebu stalnog unapređenja sistema zaštite i zdravlja na radu.

„Danas započinjemo razgovor za koji vjerujem da će doprinijeti izgradnji sistema u kojem je zdravlje radnika najviši prioritet, a ne samo zakonska obaveza“, poručio je Memčević.

Generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu, regulisane profesije i nadzor nad funkcionisanjem strukovnih regulatornih tijela pri Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić kazao je da taj resor planira da oblast medicine rada institucionalno razvija u okviru Instituta za javno zdravlje, kao dio tercijalnog nivoa zdravstvene zaštite.

Podsjetio je da Crna Gora više od 40 godina pokušava da uspostavi Zavod za medicinu rada, ali da taj model nikada nije u potpunosti zaživio.

„Zbog ograničenog broja stručnog kadra i relativno malog broja stanovnika, Ministarstvo se opredijelilo za model koji već postoji u više evropskih zemalja, a koji podrazumijeva integraciju medicine rada u Institut za javno zdravlje. Medicina rada je po svojoj suštini javno zdravlje. Ona je jednim dijelom vezana za Ministarstvo zdravlja, a drugim za Ministarstvo rada. Upravo zato smatramo da je Institut za javno zdravlje najracionalnije i najodrživije rješenje“, kazao je Delić.

Prema njegovim riječima, u okviru Instituta biće formirana posebna kancelarija medicine rada, koja će početi sa radom naredne godine.

„Planirano je da u njenom sastavu radi komisija od tri ljekara, koja će imati jasno definisan godišnji plan rada. Jedan od ključnih zadataka nove strukture biće izrada i primjena pravilnika koji se odnose na povrede na radu i profesionalna oboljenja, kao i uloga referentne ustanove za njihovo utvrđivanje“, naveo je Delić.

Pojasnio je da je utvrđivanje profesionalnih bolesti izuzetno kompleksan proces i da zahtijeva multidisciplinarni pristup, stručnost i prilagođavanje evropskih modela domaćem kontekstu.

„Ne možemo mehanički preuzeti rješenja iz drugih država. Najbolje modele treba prilagoditi specifičnostima Crne Gore“, rekao je Delić, navodeći primjer različitog tretmana pojedinih zdravstvenih stanja u evropskoj praksi.

Institut za javno zdravlje, kako je pojasnio, već raspolaže potrebnom infrastrukturom, uključujući savremenu toksikološku laboratoriju koja je u funkciji od prošle godine, što omogućava sprovođenje svih neophodnih analiza i procedura.

Delić je ukazao na važnost uključivanja svih relevantnih aktera u ovaj proces: Ministarstva rada, Ministarstva socijalnog staranja, PIO fonda, sindikata, poslodavaca i stručne javnosti. Najavio je da će svi zainteresovani biti pozvani da učestvuju u radu radne grupe i budu aktivni partneri u daljem razvoju medicine rada.

„Ovo ne treba posmatrati kao prelazno rješenje, već kao dugoročni i održivi model koji treba da donese konkretne rezultate“, poručio je Delić.

v.d. pomoćnica direktora Sektora za sprovođenje osiguranja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Milka Vraneš kazala je da u evidenciji Fonda u posljednjih dvadeset godina nije zabilježen nijedan slučaj invalidske penzije ostvaren po osnovu profesionalnog oboljenja.

Kako je pojasnila, pravo na invalidsku penziju može se ostvariti kao posljedica bolesti, profesionalnog oboljenja ili povrede na radu, ali u praksi dominiraju slučajevi invalidnosti uzrokovani bolešću ili povredom na radu.

„Fond nema osiguranika koji su dostavili kompletnu dokumentaciju sa potrebnom ekspertizom za profesionalna oboljenja“, istakla je Vraneš.

Prema njenim riječima, ranije je bilo nekoliko slučajeva radnika Kombinata aluminijuma, tokom 2004. i 2005. godine, koji su dostavili ekspertize iz instituta u Srbiji, ali nakon tog perioda takva dokumentacija više nije pristizala.

Govoreći o interesovanju osiguranika za ovu vrstu prava, Vraneš je kazala da Fond postupa isključivo po podnesenim zahtjevima, navodeći da ne može govoriti o obimu interesovanja. Kako je dodala, vjerovatno je razlog nedostatak zahtjeva nemogućnost osiguranika da obezbijede propisanu medicinsku dokumentaciju, uključujući potrebne ekspertize u slučajevima profesionalnih oboljenja.

Specijalistkinje medicine rada, individualno i ispred Udurženja specijalista medicine rada i radiološke zaštite istakle su izazove sa kojima se u svom radu suočavaju. Trenutno, prema njihovim riječima, u Crnoj Gori ima 24 ljekara medicine rada. Poseban problem predstavlja činjenica da najveći broj njih ima obavezu da dio radnog vremena obavlja poslove u službi izabranog ljekara, dok preostali dio radnog vremena ili pak kao dopunski rad rade poslove u službi medicine rada. Ipak, ocjenjuju da su u prethodnom periodu od strane Ministarstva zdravlja napravljeni značajni pomaci. Posebno je naglašeno da je novim Zakonom o zdravstevnoj zaštiti po prvi put predviđeno da Institut za javno zdravlje obavlja i poslove koji se odnose na primjenu zdravstvenih mjesta iz oblasti zdravstvene zaštite zaposlenih (medicina rada), što je stvorilo preduslove za institucionalno uređenje medicine rada u okviru Instituta. Ocijenili su značajnim njihovo učešće u kreiranju podzakonskih akta iz ove oblasti, ukazujući na kompleksnost ove materije, značaja medicine rada i činjenice da specijalizacija za ovu oblast traje četiri godine, a subspecijalizacija dodatne dvije godine.

Od strane svih učesnika/ca konferencija je ocijenjena kao izuzetno značajan korak u nizu onih koji vode ka ostvarenju zacrtanog cilja. Nesporan je stav svih učesnika/ca da je posebno važno spostaviti institucionalni okvir za prepoznavanje i utvrđivanje profesionalnih bolesti, te su pozdravljeni početni ali značajni koraci preduzeti od strane Ministarstva zdravlja na tom planu. USSCG će nastaviti da apeluje na Vladu i sve donosioce odluka da ovoj temi posvete dodatnu pažnju i ubrzaju započete procese uz neposredno uključivanje socijalnih partnera i ukupnog civilnog sektora u procese. Ovi procesi nužno moraju podrazumijevati kreiranje adekvatnijeg ambijenta za život i rad specijalista medicine rada, zaključeno je na kraju.

Konferencija je organizovana u partnerstvu sa Ministarstvom rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga u okiviru Akcionog plana 2025 Strategije za unaprijeđenje zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori 2022-2027. godine.