Početak nove godine je idealno vrijeme za promjenu posla. plata igra ključnu ulogu u odlukama mnogih zaposlenih. Zainteresovani ste za koliku zaradu imaju vaši evropski susjedi? Evo poređenja zemalja koje je objavio Euronews.

Foto: Ilustracija/ Pixabay

Januar je popularan mjesec za promjene posla jer zaposleni postupaju u skladu sa novogodišnjim odlukama, a kompanije prilagođavaju svoje planove zapošljavanja za prvi kvartal.

Za mnoge radnike, plata igra važnu ulogu u određivanju njihovog sledećeg karijernog koraka. Pored jasnih razlika između sektora, plate se takođe značajno razlikuju među evropskim zemljama, kako u nominalnom iznosu, tako i kada se prilagode kupovnoj moći.

Razmišljate o promjeni lokacije, kao i kompanije? Ili ste jednostavno radoznali koliko zarađuju vaše komšije? Prema najnovijim podacima Eurostata iz 2024. godine, evo kako se plate razlikuju širom Evrope.

Prosjek blizu 40.000 eura u EU

Prosječna godišnja plata po zaposlenom u EU iznosi 39.808 eura . Među zemljama EU, ona se kreće od 15.387 evra u Bugarskoj do 82.969 evra u Luksemburgu, što je 5,4 puta više.

Pored Luksemburga, prosječna plata je iznad 50.000 eura u još pet zemalja: Danskoj, Irskoj, Belgiji, Austriji i Njemačkoj.

Na dnu rang liste, pored Bugarske, prosječna godišnja plata po zaposlenom je manja od 20.000 eura u Grčkoj i Mađarskoj.

U mnogim zemljama, veliki dio ljudi radi sa skraćenim radnim vremenom , iako Evrostat prilagođava podatke kako bi pokazao kakav bi bio prosjek kada bi svi zaposleni radili puno radno vrijeme.

Podaci pokazuju da su plate generalno više u Zapadnoj i Severnoj Evropi, a niže u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi.

Razlozi za razlike u platama

Đulija De Lacari, ekonomistkinja u Međunarodnoj organizaciji rada (MOR), naglasila je da su ekonomska struktura i produktivnost zemalja ključni razlog za razlike među zemljama.

“Veća produktivnost omogućava zemljama da održe veće plate”, rekla je ona za Euronews Business.

Lacari je napomenuo da zemlje sa većim udijelom sektora sa visokom dodatom vrijednošću, kao što su finansije, IT i napredna proizvodnja, imaju tendenciju da imaju veće plate u poređenju sa zemljama gdje je zaposlenost koncentrisana u sektorima sa nižom dodatom vrijednošću. Potonji uključuju industrije poput poljoprivrede, tekstila ili osnovnih usluga.

“Prisustvo i snaga sindikata, pokrivenost i dubina kolektivnih ugovora i nivo zakonskih minimalnih zarada takođe značajno utiču na plate”, dodala je ona.

Agnješka Pjasna, viša istraživačica u Evropskom sindikalnom institutu (ETUI), objasnila je da nizak nivo sindikalnog organizovanja i viši nivo nezaposlenosti verovatno potkopavaju tržišnu moć radnika.

“Ovo se često smatra objašnjenjem za niske udjele plata koje su primijećene u mnogim zemljama Centralne i Istočne Evrope (CIE), koje imaju neke od najnižih stopa sindikalnog organizovanja u EU”, rekla je ona za Euronews Business.

Prosječne plate po kupovnoj moći

Razlika se smanjuje kada se mjeri standardom kupovne moći, što znači da se uzimaju u obzir razlike u troškovima života između zemalja.

Jedna PPS jedinica teoretski može kupiti istu količinu robe i usluga u svakoj zemlji.

Prilagođene plate za puno radno vreme kreću se od 21.644 u Grčkoj do 55.051 u Luksemburgu. Odnos između najviše i najniže pada na 2,5.

Pored Luksemburga, najbolje rangirane zemlje su Belgija, Danska, Nemačka i Austrija, sve sa preko 48.500 PPS.

Pet zemalja sa najnižim rezultatom su Grčka, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Estonija, sve ispod 28.000 PPS.

Lacari iz MOP-a je istakla da troškovi života i nivoi cijena utiču na plate, a samim tim i na zarade. “Zemlje sa višim nivoima potrošačkih cena generalno pokazuju veće nominalne plate”, rekla je ona.

Rangiranje nekih zemalja se primjetno mijenja kada se uporede vrijednosti u evrima sa PPS-om. Na primjer, Rumunija se penje sa 22. na 13. mjesto, postigavši mnogo bolje rezultate u PPS-u, dok Estonija pada sa 16. na 22. mesto, gubeći poziciju kada se uzmu u obzir razlike u cijenama.

Ako se prosječno povećanje tokom proteklih pet godina nastavi, očekuje se da će prosječna plata u EU dostići 41.600 evra u nominalnom iznosu 2025. godine i 43.400 evra 2026. godine, iako se stope rasta značajno razlikuju od zemlje do zemlje.