Postupak koji bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović vodi pred Upravnim sudom protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), a kojim osporava odluku da tokom 2019. nije prijavio uvećanje imovine po osnovu duga sa revolving kartice, još nije došao na red za odlučivanje, jer se ne radi o hitnom ili prioritetnom predmetu.

Foto: MediaBiro (Arhiva)

To su “Vijestima” rekli juče iz Upravnog suda. Dodali su da je tužba u tom predmetu zaprimljena 3. marta 2025, da je odgovor tuženog sa kompletnim spisima dostavljen sudu 7. aprila, da se predmeti uzimaju u rad po redosljedu dospijeća i da među njima ima i onih koji su zaprimljeni tokom 2023. i 2024.

“Predmet o kojem se interesujete ne spada u kategoriju hitnih ili prioritetnih predmeta”, pojasnili su.

Zbog iste odluke Agencije, Đukanović je tužio ASK zbog navodne povrede časti, ugleda i dostojanstva i tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 eura.

Osnovni sud je taj tužbeni zahtjev prije dva dana odbio kao preuranjen, uz obrazloženje da se zakonitost odluke ASK-a, na kojoj je Đukanović zasnivao tvrdnje o povredi prava ličnosti, ispituje u upravnom sporu koji je u toku. Tom presudom, Đukanović je obavezan i da Agenciji plati 500 eura na ime troškova postupka.

Odluka ASK donijeta je 10. februara 2025, a njome je utvrđeno da Đukanović, kao javni funkcioner, tokom 2019. godine nije prijavio uvećanje imovine u iznosu od 16.741,24 eura. Agencija je taj iznos tretirala kao prihod, jer je dug po osnovu korišćenja visa revolving kartice Atlas banke izmirio njegov sin Blažo Đukanović.

Đukanović je u tužbi tvrdio da je ASK nezakonito postupao, da je imao uvid u dokaze da dug ne postoji, ali ih je, kako je naveo, ignorisao. Smatrao je i da je javnim objavljivanjem odluke i njenog obrazloženja povrijeđena zaštita podataka o ličnosti i bankarska tajna, kao i da je omogućena njegova diskreditacija u javnosti.

Osporavao je i izjavu člana Savjeta ASK-a Mladena Tomovića, datu “Vijestima”, u kojoj je komentarisao odluku i najavio prosljeđivanje predmeta Specijalnom državnom tužilaštvu, ocjenjujući da je time prekoračio ovlašćenja. ASK je u odgovoru na tužbu naveo da je postupao u okviru zakonskih ovlašćenja, da se radi o važećem upravnom aktu čija se zakonitost ispituje isključivo u upravnom sporu, te da u odluci nijesu objavljeni podaci koji ne bi smjeli biti dostupni javnosti.

Osnovni sud je u obrazloženju presude naglasio da parnični sud ne može cijeniti zakonitost upravnog akta dok ne bude poništen ili oglašen nezakonitom pravosnažnom odlukom nadležnog suda, te da upravni akt proizvodi pravna dejstva dok je na snazi.

Sud je ukazao i da tom presudom nije odlučeno o suštini spora, te da Đukanović, ukoliko Upravni sud poništi odluku ASK-a, ima pravo da ponovo podnese tužbu za naknadu štete.