Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević tvrdi da je lično intervenisao tokom izrade Ustava 2007. godine kako bi srpski jezik ušao u najviši pravni akt Crne Gore. U razgovoru za Pobjedu kaže da je alternativa bila ustav u kojem se Srbi i srpski jezik uopšte ne bi pominjali.

Foto: arhiva, I.Šljivančanin/skupstina.me 

Medojević navodi da su DPS i SDP pripremali verziju Ustava u kojoj bi Crna Gora bila definisana kao nacionalna država crnogorskog naroda, sa isključivo crnogorskim jezikom i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom izjednačenom sa SPC.

„Da PzP nije ušao u pregovore, srpskog jezika u Ustavu ne bi bilo, a CPC bi dobila ustavni status“, poručuje Medojević.

Prema njegovim riječima, tadašnji potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović je u jednom trenutku prihvatio rješenje da crnogorski i srpski jezik budu ravnopravni službeni jezici.

„Nakon konsultacija Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića, taj dogovor je povučen. Bili su spremni da idu i na referendum sa ustavom u kojem se Srbi ne pominju“, tvrdi Medojević.

Medojević kaže da je PzP zbog ustavnog kompromisa preuzeo politički teret, ali da je umjesto podrške uslijedila višegodišnja kampanja optužbi za „izdaju srpskih interesa“.

„Oni za koje smo se najviše borili prvi su nas napali. Danas im je Ranko Krivokapić prihvatljiv, a ja nijesam“, kaže lider PzP-a.

Govoreći o razlici između službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi, Medojević ističe da je riječ prije svega o simbolici, dok se suštinska prava uređuju zakonima.

„Današnja vlast ima većinu da to riješi, ali očigledno nema političku volju“, navodi on.

Otkriva i da je tokom ustavnih pregovora postojala mogućnost da trobojka iz 1905. godine bude definisana kao narodna zastava.

„Postojao je dogovor DPS-a i SNP-a, ali je SNP kasnije javno odustao“, kaže Medojević.

Komentarišući aktuelnu političku scenu, Medojević tvrdi da današnje “pomirenje” Srba i Crnogoraca u vlasti nema veze sa identitetskim pitanjima.

„Pomirili su se oko korupcije, funkcija i imuniteta za Đukanovića. Srpski jezik, trobojka i Kosovo više nijesu prioritet“, zaključuje.