Kanadski premijer Mark Carney iskoristio je govornicu Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu da pošalje oštru poruku podrške suverenitetu Grenlanda, ali i da upozori svijet na urušavanje međunarodnog poretka.

Foto: Flickr

Pozivajući se na čuveni esej Václava Havla, Carney je poručio da srednje sile više ne smiju pristajati na igre velikih sila.

Govoreći u Švicarskoj, Carney je Arktik nazvao "centralnim frontom" u evoluirajućoj globalnoj borbi za moć. Naglasio je da Kanada u potpunosti podržava pravo Grenlanda da odlučuje o svojoj budućnosti i stoji rame uz rame s Danskom u odbrani arktičkog suvereniteta, direktno se suprotstavljajući američkim ambicijama.

Trumpove prijetnje i "Zlatna kupola"

Tenzije su porasle nakon što je američki predsjednik Donald Trump izjavio da je Grenland potreban Sjedinjenim Državama iz "razloga nacionalne sigurnosti", opisujući otok kao ključan za izgradnju takozvanog odbrambenog projekta "Zlatna kupola" (Golden Dome). Namjere Washingtona opisane su kao "otvoreno prisvajačke", što je Grenland, autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske, više puta odbio.

Kao odgovor na evropsko odbijanje prodaje otoka i najave Danske o pojačanju vojne saradnje s evropskim saveznicima, Trump je zaprijetio ekonomskim ratom. Najavio je uvođenje carina od 10%, koje bi mogle rasti do 25 posto, nizu zemalja uključujući Dansku, Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju, sve dok se ne postigne dogovor o "potpunoj kupovini Grenlanda".

Kanadski premijer je istakao da Ottawa "snažno protestuje" protiv ovih carina i upozorio da velike sile sve češće koriste ekonomiju kao oružje.

Havelov "piljar" i kraj iluzija

U filozofskom dijelu govora, koji je privukao veliku pažnju, Carney je citirao esej "Moć bezočnih" bivšeg češkog predsjednika Václava Havla iz 1978. godine. Iskoristio je Havelovu metaforu o piljaru (trgovcu voćem) koji u izlog stavlja parolu "Proleteri svih zemalja, ujedinite se", ne zato što u nju vjeruje, već da bi izbjegao nevolje i uklopio se u sistem.

"Sistem preživljava ne samo zbog nasilja, već zbog sudjelovanja običnih ljudi u ritualima za koje znaju da su lažni. Havel je to nazvao životom u laži," rekao je Carney.

Povezujući to s današnjom geopolitikom, Carney je upozorio da su države godinama "držale natpise u izlozima", pretvarajući se da međunarodni poredak zasnovan na pravilima i dalje funkcioniše, iako su svi znali da najjači (posebno SAD) uvijek mogu iznuditi izuzeće.

"Prijatelji, vrijeme je da društva i zemlje skinu te natpise. Ta pogodba više ne funkcioniše. Iluzija se počinje raspadati," poručio je Carney, aludirajući na to da se svijet ne smije podčiniti velesilama koje tjeraju slabije da trpe njihovu samovolju.

"Ako nismo za stolom, na meniju smo"

Carney je upozorio da se srednje sile moraju hitno koordinirati kao odgovor na eroziju globalnih normi.

"Ako velike sile napuste čak i privid pravila i vrijednosti radi nesmetane potrage za moći i interesima, dobici od transakcionalizma postat će teže ostvarivi. Ako nismo za stolom, onda smo na meniju," bio je jasan kanadski premijer.

Istakao je da se Kanada prilagođava novom sistemu kroz nova strateška partnerstva, uključujući ona s Kinom i Katarom, te pregovore s Indijom i zemljama ASEAN-a.

Napomenuo je da je Kanada imala koristi od starog međunarodnog poretka, uključujući i "američku hegemoniju", ali je upozorio da je taj sistem sada prerastao u nešto daleko opasnije.

"Nazovimo stvari pravim imenom: to je sistem sve intenzivnijeg rivalstva velikih sila u kojem oni najmoćniji ostvaruju svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao sredstvo prisile", rekao je, ukazujući na svijet u kojem su tržišta i trgovina pretvoreni u oružje, umjesto da služe zajedničkoj saradnji.

Zaključio je odbacivanjem nostalgije za posthladnoratovskim poretkom.

"Znamo da se stari poredak neće vratiti. Ne trebamo žaliti za njim. Nostalgija nije strategija. Vjerujemo da iz ovog loma možemo izgraditi nešto bolje, jače i pravednije", dodao je.

Ovaj govor je jasan signal da Kanada, suočena s pritiscima SAD-a koji Kanadu u retorici ponekad svodi na "51. saveznu državu", bira put "vrijednosnog realizma" i strateške autonomije.