Dok se ponosimo titulom ekološke države, podaci iz nove Strategije zaštite morske sredine do 2036. godine otkrivaju surovu realnost - od toga da imamo čak 80 odsto plastike u otpadu do činjenice da je svaki drugi stomak sardele pun vještačkih polimera. Strategija nam pokazuje da nas mnogo košta nebriga o Jadranu.

Foto: Ilustracija/ Pixabay (kolaž)

Crna Gora pod svojom jurisdikcijom ima 6.426 km² morskog prostora, što je skoro polovina njene kopnene teritorije.

Iako nam more donosi milijarde kroz turizam, ono je istovremeno postalo i najveća "deponija" naših loših navika.

Alarm u lancu ishrane

Jedan od najupečatljivijih podataka dolaze iz istraživanja morskog otpada.

Vještački polimeri, odnosno plastika, čine čak 80 odsto pronađenog materijala u moru.

"Procentualno učešće po kategorijama otpada ukazuje na najveće zagađenje vještačkim polimerima (plastikom), koje ima udio od najmanje 80 odsto. Procjena prostorne distribucije otpada u moru pokazuje da je količina otpada u plitkim priobalnim područjima (poput Bokokotorskog zaliva) znatno veća od one na otvorenom moru", navedeno je u ovom dokumentu.

Kako se pojašnjava, problem nije samo u onome što pluta.

Istraživanja sprovedena 2014. i 2015. godine pokazala su da zagađenje ulazi direktno u naše tanjire.

Tako je utvrđeno da čak 50 odsto ispitanih sardela (S. pilchardus) u svom želucu ima tragove plastike.

"Nije moguće procijeniti pravo stanje populacije riba u pogledu zagađenja makro plastikom, s obzirom na to da postoje podaci samo za jedan istraživani period (2014—2015). Međutim, postojeći podaci ukazuju na to da u svim ispitivanim vrstama postoji plastika u želucima; pogotovo kod pelagičnih i mezopelagičnih vrsta S. pilchardus, S. japonicus i T. trachurus sa prilično povećanom pojavom otpada (50%, 43% i 24%, redom) što ukazuje na zabrinjavajuće stanje", istaknuto je u dokumentu.

Kod skuša taj procenat iznosi 43%, dok je kod šnjura oko 24%.

Ovi podaci ukazuju na to da mikroplastika više nije teorijska prijetnja, već biološka činjenica našeg akvatorija.

Boka betonirana

Urbanizacija je "tihi ubica" obale, a strategija pokazuje da je od ukupno 252 kilometra crnogorske obalne linije, već izgrađeno čak 32%.

Situacija je, kako se precizira, najkritičnija u Bokokotorskom zalivu, gdje je vještački izmijenjeno nevjerovatnih 54,5% obale.

"Zbog obima urbanizacije, veoma je izražen pritisak sa kopna koji utiče na morsku sredinu. Od ukupno oko 252 km generalizovane obale Crne Gore, izgrađeno je oko 80,5 km, odnosno 32% obale. Izgrađenost u Bokokotorskom zalivu (do Mamule) znatno je veća (54,5%) nego duž otvorenog mora (16,5%). Područje od Dobre Vode do Utjehe je značajno urbanizovanije u odnosu na ostatak obale", navodi se u dokumentu.

Konstatuju da je duž obale otvorenog mora situacija drugačija: tipičan je potez od Dobre Vode do Utjehe, gdje se urbano područje proteže uz prirodnu kamenitu obalu.

"Udio linije izgrađenog zemljišta tu je znatno veći (47,5%) od udjela vještački izmijenjene obalne linije (27%). U takvim slučajevima, iako je sama obalna linija formalno neizgrađena, ne može se smatrati prirodnom zbog neposredne izgrađenosti u njenom zaleđu", piše u dokumentu.

Nelegalna izgradnja u najatraktivnijim područjima – naročito uz morsku obalu i u zaštićenim prirodnim područjima – pored negativnih posljedica po obalno kopno, istovremeno ima i negativne efekte na morsku sredinu.

"Kod ovakve izgradnje često se ne poštuje veliki broj tehničkih, saobraćajnih, ekoloških i drugih zahtjeva, a javni interes se zanemaruje ili potpuno ignoriše. Neplanska izgradnja dodatno povećava pritisak na prirodne resurse i životnu sredinu, posebno u pogledu zagađivanja voda. Nadalje, nasipanje i betonizacija obale, kao i eksploatacija prirodnog materijala (pijesak, šljunak), mijenjaju konfiguraciju obale, uništavaju morska staništa i ugrožavaju biodiverzitet u priobalnom području" upozoravaju stručnjaci.

Gubimo milione eura svake godine

Degradacija mora nije samo ekološki, već i ogroman ekonomski problem. Procjenjuje se da Crna Gora zbog otpada u moru i narušavanja estetske vrijednosti plaža godišnje gubi oko 5,7 miliona eura prihoda od turizma.

"Primorske opštine su u petogodišnjem periodu (2015-2020) na godišnjem nivou i u prosjeku ulagale 12,25 miliona eura za poboljšanja u oblasti životne sredine; većina ovih ulaganja imala je direktan uticaj na smanjenje pritisaka na morske vode. Udio izdataka za životnu sredinu u ukupnim budžetima primorskih opština kretao se od 6,5% u 2015. do više od 12% u 2018. godini.

U nedostatku podataka o rashodima privatnog sektora za životnu sredinu te jasnih mjerila o tome kako odrediti koji se dio nacionalnih troškova životne sredine može pripisati zaštiti obalnog područja/ morske sredine, ovi troškovi se mogu uzeti kao aproksimativni - okvirni troškovi degradacije.

"Na osnovu uporednih iskustava, gubitak prihoda od turizma usljed morskog otpada i degradacije estetskih i rekreativnih usluga koje pružaju plaže i priobalno more procijenjuje se na 5,7 miliona eura godišnje. Troškovi čišćenja morskog otpada uključujući gubitke u ribarstvu procijenjuju se na 2,12 miliona eura godišnje", podaci su iz Strategije.

Mikroplastika u moru (Foto: Freepik)
Kada se tome dodaju troškovi čišćenja i štete u ribarstvu od preko 2 miliona eura, dolazimo do cifre koja jasno govori da je zaštita mora najisplativija investicija.

Podaci o temperaturi mora potvrđuju globalno zagrijavanje na našem pragu.

U Ulcinju je zabilježen linearni trend rasta temperature mora od +1,28°C u periodu od 40 godina.

"Ovakve promjene pogoduju širenju stranih vrsta, kojih je u našem moru već zabilježeno 36, uključujući i invazivne alge poput Caulerpa cylindracea", piše u strategiji.

Dobre vijesti dolaze iz Bijele

Bijela kao nekadašnja ekološka "crna tačka", konstatovano je u dokumentu, značajno je poboljšana nakon projekta sanacije u kojem je uklonjeno skoro 100.000 tona opasnog otpada.

S druge strane, luke Bar i Kotor i dalje ostaju pod prismotrom kao područja sa povećanim pritiskom zagađenja.

Kako bi se očuvao biodiverzitet, Crna Gora je već proglasila prve morske parkove prirode – Platamuni, Katič i Stari Ulcinj. Plan je da se do 2036. godine mreža zaštićenih područja proširi, uz poseban fokus na livade morske trave Posidonia oceanica, koje su ključna "pluća" našeg mora.

"Rezultati procjene pokazuju da je u uporedbi sa situacijom iz 2016. godine došlo do značajnog poboljšanja za dvije lokacije: kanal Port Milena, kategoriziran kao prioritetna žarišna točka A u 2016. godini, trenutno je procijenjen kao žarišna točka B, a za brodogradilište Bijela situacija se poboljšala sa žarišne tačke B u 2016. na osjetljivo područje C. Za brodogradilište Bijela poboljšanje se može direktno povezati s projektom sanacije koji je rezultirao uklanjanjem 98.783 t opasnog otpada (pijesak, kontaminirano tlo, azbest itd.) s te lokacije. U slučaju Port Milene, poboljšanje se može pripisati određenom napretku u povezivanju sa kanalizacionim sistemom i gospodarenjem otpadom na području opšine Ulcinj, te moguće uspostavi zaštićenog područja Ulcinjske solane u zaleđu kanala", navodi se u dokumentu.

Zanimljiv je i socijalni aspekt upravljanja morem.

Dok u ribarstvu i transportu dominiraju muškarci, žene čine većinu u turističkom sektoru (smještaj i ishrana), ali su i dalje manje zastupljene na menadžerskim pozicijama.

Ipak, žene čine većinu u naučnim institucijama koje se bave zaštitom mora, što ih stavlja u prve redove borbe za očuvanje Jadrana.

Vizija strategije planira ulaganje od 3,4 miliona eura u narednih šest godina, od čega se dvije trećine odnosi na monitoring.