Video-nadzor na ulicama, ulazima stambenih zgrada i maloprodajnim objektima uobičajen je u Crnoj Gori i šire. Ali kamera na kasi u prehrambenoj prodavnici nije svakodnevni prizor.

Foto: Ilustracija/Pexels.com 

Redakciji RTCG javio se građanin zabrinut da bi podaci sa njegove platne kartice mogli biti zloupotrijebljeni. Dok odgovor Agencije za zaštitu ličnih podataka čekaju, ekspert u toj oblasti Radenko Lacmanović kaže da, radi bezbjednosti, Agencija može odobriti video-nadzor na mjestima gdje se radi s novcem, ali ne i oko rafova.

Lacmanović naglašava i da rok čuvanja snimaka mora biti kratak.

Zakon o zaštiti ličnih podataka propisao je da se video-nadzor može koristiti radi bezbjednosti lica i imovine, kao i kontrole ulaska i izlaska iz službenog, odnosno poslovnog prostora. Tako kaže zakon, a u praksi, reklo bi se, na svakom koraku smo kao pojedinci pod lupom.

Video-nadzora ima i na, kazali bismo, neobičnim mjestima poput kasa u trgovinama. Zakon to izričito ne propisuje, ali odobrenje za postavljanje može dati Agencija za zaštitu ličnih podataka.

Na to je ukazao ekspert u toj oblasti Radenko Lacmanović.

“Obično smo odobravali video-nadzor na mjestima gdje se radi s novcem, dakle šank, kase, gdje su i radnici, ali i mogući korisnici tih usluga izloženi dodatnom riziku”.

Izričito je zabranjen video-nadzor u ugostiteljskim objektima, ali i prodavnicama gdje se izlažu artikli. Cilj je, ističe naš sagovornik, da se zaštiti profil potrošača.

“Praviti profil njihove ličnosti kroz način ishrane, zdravstveno stanje ili socijalni status i tako dalje, i na taj način dolaziti do nekih njihovih dodatnih ličnih podataka“, kazao je Lacmanović.

Zakon je definisao i da se snimci zabilježeni posredstvom video-nadzora ne mogu distribuirati ili činiti dostupnim putem interneta ili druge elektronske komunikacije.

Preporuka je i Evropske unije, napominje Lacmanović, da rokovi čuvanja video-zapisa budu ograničeni.

“Dakle, ne postoji razlog, ako je došlo do neke neprijatnosti u ugostiteljskom ili trgovinskom objektu, da se sve neće znati za dan, dva ili tri. Nema potrebe da se video-snimci čuvaju mjesec, tri ili šest“, kazao je Lacmanović.

I prilikom postavljanja video-nadzora na kasama u prodavnicama, zaključuje Lacmanović, mora se birati ugao i rezolucija takvi da se ne vidi, primjera radi, kartica kojom potrošač plaća.