Žene u Crnoj Gori nisu manje zainteresovane i kompetentne za politiku, ali ih ograničavaju duboko ukorijenjene rodne norme, stereotipi o društvenim ulogama, nejednaka raspodjela moći unutar političkih struktura, kao i neprijateljsko okruženje koje uključuje diskreditaciju, govor mržnje i rodno zasnovane napade u javnom prostoru.

 

 

Foto: CeMi

To je saopšteno na okruglom stolu „Osnaživanje žena za političku budućnost Crne Gore“, koji je organizovao Centar za monitoring i istraživanje (CeMI).

Programska direktorka CeMI-ja Teodora Gilić, poručila je da unaprijeđeni zakonski okvir, uključujući kvotu od 40 odsto za manje zastupljeni pol, ne znači automatski i suštinsku ravnopravnost žena u politici.

„Brojevi su važni, ali sami po sebi ne garantuju stvarni uticaj, ravnopravno učešće u donošenju odluka niti promjenu političke kulture“, kazala je Gilić.

Ona je istakla da žene u Crnoj Gori nijesu manje zainteresovane za politiku niti manje kompetentne, ali da ih ograničavaju duboko ukorijenjene rodne norme, stereotipi o društvenim ulogama, nejednaka raspodjela moći unutar političkih struktura, kao i neprijateljsko okruženje koje uključuje diskreditaciju, govor mržnje i rodno zasnovane napade u javnom prostoru.

Prema njenim riječima, izazovi su višeslojni: od rodnih predrasuda koje utiču na percepciju liderstva žena, nedovoljne podrške unutar partijskih struktura i ograničenog pristupa neformalnim mrežama moći, do otežanog usklađivanja privatnih i profesionalnih obaveza i medijske reprezentacije koja se često fokusira na lične karakteristike, a ne na političke kompetencije. Gilić je ukazala i na jaz između formalnih politika rodne ravnopravnosti i njihove primjene u praksi.

Govoreći o projektu koji je CeMI realizovao, Gilić je navela da je po prvi put pokrenut podcast serijal „Bez filtera“, kao prostor za otvoren dijalog o političkom angažmanu žena.

“U okviru projekta realizovane su tri epizode i 12 pratećih videoklipova, koji su ostvarili više od 160.000 pregleda na različitim platformama, ne računajući televizijsko emitovanje. Paralelno su organizovane obuke iz oblasti liderstva, javnog nastupa, zagovaranja i razumijevanja političkih procesa, kroz koje je osnaženo 35 učesnica iz institucija, političkih partija, organizacija i aktivističkih inicijativa”, navela je Gilić.

Kazala je da je u okviru projekta pripremljen i izvještaj o političkoj participaciji žena u Crnoj Gori, koja pokazuje da, uprkos normativnom napretku, žene i dalje nijesu ravnopravno zastupljene na mjestima stvarne moći, naročito na izvršnim funkcijama i u partijskim strukturama odlučivanja. Publikacija, kako je navela, sadrži konkretne preporuke od unapređenja izbornog zakonodavstva i mehanizama sankcionisanja do unutarpartijskih reformi i odgovornije medijske prakse.

„Ključno pitanje više nije samo koliko žena imamo na listama, već koliko njih zaista učestvuje u kreiranju politika, vodi ključne odbore i procese i da li politički sistem prepoznaje rodnu ravnopravnost kao demokratski standard, a ne kao formalnu obavezu“, poručila je Gilić.

Ona je ocijenila da unapređenje političke participacije žena nije samo žensko pitanje, već pitanje kvaliteta demokratije, navodeći da su potrebne snažne institucionalne garancije, dosljedna primjena zakona, podrška unutar partija, rodno-odgovorno medijsko izvještavanje i kontinuirano osnaživanje žena za liderske pozicije.

Tokom I panela Žene i moć - ko odlučuje o granicama? poslanik i član Odbora za rodnu ravnopravnost Boris Mugoša je kazao da se javno izjašnjava kao feminista, naglašavajući da pod tim podrazumijeva zalaganje za potpunu jednakost žena i muškaraca u svim sferama života: socijalnoj, ekonomskoj, kulturnoj i političkoj.

„Apsolutno sam protiv nasilja, seksizma i mizoginije. U tom korpusu sebe posmatram kao feministu“, naveo je, dodajući da je zbog takvih stavova nerijetko nailazio na negativne reakcije, posebno iz dijela muške populacije.

Govoreći o svom angažmanu u Ženskom klubu Skupštine, čiji je pridruženi član, Mugoša je istakao da vjeruje da problemi sa kojima se žene suočavaju nijesu „ženska pitanja“, već pitanja ljudskih prava koja se tiču cijelog društva. Smatra da je neophodno zajednički raditi na stvaranju ambijenta u kojem žene neće biti diskriminisane.

Govoreći o izbornom zakonodavstvu, Mugoša je ocijenio da je sistem kvota donio određene pomake, ali da su oni nedovoljni. Ukazao je i na nedosljednosti u primjeni zakona poput pravila da ženu u parlamentu može zamijeniti samo žena, ali da to ne važi ukoliko kandidatkinja uopšte ne prihvati mandat.

On smatra da se društvo prečesto zadržava na osudama seksističkih i mizoginih napada, dok suštinske promjene izostaju.

„Stvorili smo ambijent u kojem gotovo svakodnevno imate potrebu da reagujete na takve pojave“, rekao je Mugoša, dodajući da je potrebno snažnije i sistemsko djelovanje.

Mugoša je poručio da političari ne bi smjeli da svoje stavove prilagođavaju isključivo procjeni reakcije javnosti, praveći kompromise sa sopstvenim uvjerenjima. Istakao je da kvalitet često ostaje u manjini, ali da to ne znači da treba odustati od borbe za vrijednosti u koje se vjeruje.

Smatra da je u borbi za rodnu ravnopravnost ključno uključivanje većeg broja muškaraca.

„Samo zajedno, uz strpljenje i međusobno razumijevanje, možemo gurati društvo naprijed“, zaključio je Mugoša.

Nezavisna poslanica u Skupštini Crne Gore Jevrosima Pejović poručila je da u postojećem društvenom ambijentu malo ko može biti zadovoljan stvarnim položajem žena u politici.

Pejović je kazala da joj je teško da govori o ličnim doprinosima, ali da smatra važnim to što kao mlada žena obavlja funkcije koje su tradicionalno rezervisane za muškarce. Podsjetila je da je potpredsjednica Odbora za bezbjednost i politički sistem u Parlamentarnoj skupštini OEBS-a, kao i da djeluje u Odboru za odbranu i bezbjednost u crnogorskom parlamentu.

„Trebalo mi je vremena da osvijestim koji je to uspjeh“, navela je Pejović, dodajući da je podršku i potvrdu značaja svog rada dobila i od kolega iz drugih država, ali i od žena koje joj se javljaju sa porukama podrške.

Istakla je da tema rodne ravnopravnosti ne smije biti izolovana kao isključivo „ženska tema“, navodeći da ravnopravnost podrazumijeva zajedničko djelovanje žena i muškaraca.

Govoreći o granicama sa kojima se žene suočavaju, Pejović je ocijenila da je licemjerno govoriti o napretku samo kroz podatak o 40 odsto žena u Parlamentu, ukoliko istovremeno ne postoje osnovna prava za poslanice. Navela je primjer da poslanica nakon spontanog pobačaja nema pravo na bolovanje.

„Ne možemo govoriti o ispunjenim kvotama ako nemamo kapacitet da se izborimo za prava koja svaka druga žena u društvu ima, a poslanice nemaju“, poručila je Pejović.

Ukazala je i na političke pritiske, nejednake radne uslove i, kako je navela, postojanje neformalne solidarnosti među muškarcima na pozicijama moći, posebno kada procijene da neka žena predstavlja ozbiljnu prijetnju.

Osvrnula se i na strateška dokumenta u oblasti rodne ravnopravnosti, ocjenjujući da ih ima mnogo, ali da često nedostaje njihova konkretna primjena i realna procjena stanja u društvu.

Govoreći o percepciji politike, Pejović je kazala da stalno predstavljanje političara kao nemoralnih i „svih istih“ ne doprinosi društvu.

Naglasila je da politika ne bi trebalo da bude prljava i da je odgovornost i na građanima da se uključe, umjesto da ostaju po strani i samo kritikuju.

„Ako se dobri, etični i profesionalni ljudi povlače, onda stvaramo ambijent u kojem politika ostaje onakva kakvom je kritikujemo“, zaključila je Pejović.

Savjetnica Predsjednika Crne Gore za javne politike Marija Vesković poručila je da se ključni problemi u oblasti rodne ravnopravnosti ne nalaze u donošenju zakona, već u njihovoj primjeni.

Govoreći o političkoj participaciji žena, podsjetila je da je jedan od tri ključna predloga koje je kabinet predsjednika uputio Skupštini uvođenje pune rodne ravnopravnosti na izbornim listama po principu 50–50.

„Postigli smo određeni progres sa 30 na 40 odsto, ali to i dalje ne znači da će sastav Skupštine zaista predstavljati ono što je stanje u društvu“, istakla je Vesković.

Ukazala je da političke partije često formalno poštuju pravila, ali žene postavljaju na pozicije sa kojih je mala vjerovatnoća da osvoje mandat.

„Vi zaista ispoštujete sva pravila, ali na neki suptilan način diskriminišete žene, a to je tako što ih postavite na određenim pozicijama na kojima nije realno da zapravo osvoje mandate“, kazala je Vesković.

Govoreći o otvorenim izbornim listama, ocijenila je da one možda neće donijeti „revoluciju u prvom izbornom ciklusu“, ali da predstavljaju važan iskorak.

„Otvorene izborne liste zahtijevaju od svakog kandidata da se više angažuje u kampanji. Dovešće do veće izloženosti žena, njihove veće vidljivosti“, navela je Vesković, dodajući da to sa sobom nosi i veću izloženost napadima.

Istakla je da kandidatkinje koje osvoje mandat zahvaljujući direktnoj podršci birača imaju snažniji legitimitet.

„Kada uđe u Skupštinu na osnovu otvorenih izbornih lista, ona svoj legitimitet ne duguje nekome ko ju je postavio na listu, već onome ko ju je izabrao, građanima“, rekla je Vesković.

Zaključila je da reforme poput pune rodne ravnopravnosti, otvorenih lista i nezavisnih kandidatura ne treba odbacivati zato što djeluju zahtjevno.

Tokom II panela Žene u politici - Cijena glasa i neposlušnosti, građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić, poručila je da su pomaci u oblasti rodne ravnopravnosti i dalje nedovoljni, uprkos brojnim inicijativama.

Govoreći o sektoru bezbjednosti, navela je da su prepreke i predrasude prema ženama u toj oblasti mnogo izraženije.

„Sektor bezbjednosti je prostor seksizma, homofobije, prostor gdje je sila i moć na najradikalniji način norma“, rekla je Bajramspahić, dodajući da se ljudska prava u tom sektoru često doživljavaju kao prepreka, a ne kao standard.

Podsjetila je da se tom oblašću bavi 17 godina i ocijenila da nije sigurna da je danas mladim ženama lakše da uđu u taj sektor, jer se, kako je kazala, i dalje bilježe negativni obrasci kadriranja i nedovoljna demokratizacija institucija.

Bajramspahić je ukazala i na pokušaje diskreditacije onih koji se bave pitanjima bezbjednosti i vladavine prava, navodeći primjer kada je njena koleginica bila optužena da radi za organizovane kriminalne grupe zbog principijelnog stava.

Odgovarajući na pitanje o osporavanju stručnosti, Bajramspahić je kazala da vjeruje da žene moraju biti „deset puta bolje“ da bi bile priznate kao ravnopravne u raspravi.

„Moramo da napravimo razliku između toga da li kritike dolaze zbog naših ličnih nedostataka ili zbog patrijarhalnog uvjerenja da žene nemaju sposobnosti“, navela je Bajramspahić.

Naglasila je da žene ne treba poštedjeti kritike, ali da je važno da ona bude usmjerena na meritum javnih politika, a ne na lične karakteristike.

„Kod nas se žene kritikuju zbog izgleda, boje glasa, da li su udate ili nijesu, da li su rodile ili nijesu, a ne zbog sadržaja njihovih stavova“, smatra Bajramspahić.

Ocijenila je i da patrijarhat nije isključivo muški problem, već da su i žene često njegove nositeljke.

„Patrijarhat je spektar. I mi koje smo feministkinje takođe smo patrijarhalne u određenoj mjeri. Svaka žena mora da radi na sebi da prestane da reprodukuje takva ponašanja“, zaključila je Bajramspahić.

Izvršna direktorka SOS telefona Podgorica Biljana Zeković, kazala je da je nasilje nad ženama danas vidljivije, ali i brutalnije.

„Da ste mi ovo pitanje postavili prije pet godina, rekla bih da nemamo drastičan porast nasilja, nego da su žene osnaženije da ga prijave. Međutim, ono što je karakteristično za protekli period jeste da nasilje postaje brutalnije i da imamo potpuno nove pojave koje nemamo adekvatno definisane zakonom“, kazala je Zeković.

Istakla je da je i dalje prisutan problem dokazivanja nasilja, jer se, kako je navela, u praksi dešava da „žrtva treba da dokaže da je žrtva“, dok su vrijednosti sistema izvrnute.

Govoreći o ženama u politici, Zeković je napravila paralelu sa nasiljem u porodici.

„Sve metode i tehnike zlostavljanja koje postoje u nasilnim porodicama - omalovažavanje, osporavanje moralnog kredibiliteta, mentalnih sposobnosti, seksualizacija, možemo da prepoznamo i u odnosu prema ženama u politici“, rekla je Zeković.

Naglasila je da je razlika u tome što je porodično nasilje usmjereno ka jednoj ženi, dok je nasilje prema političarkama poruka svim ženama.

„Sve to što se dešava jednoj ženi na javnoj sceni upućeno je svim ženama u Crnoj Gori. Poruka je jasna - nije vam ovdje mjesto“, ocijenila je Zeković.

Ona je istakla da mnoge žene odustaju od aktivnijeg političkog angažmana upravo zbog takvog ambijenta.

Ukazala je i na snažan uticaj patrijarhata u društvu, uključujući i među obrazovanim i profesionalno ostvarenim ljudima, kao i na potrebu većeg znanja i edukacije o rodnoj ravnopravnosti.

Posebno je kritikovala sistemska rješenja koja, kako je navela, žene vraćaju u tradicionalne uloge bez adekvatne institucionalne podrške.

„Najlakše je produžiti roditeljsko odsustvo, a nemamo dovoljno jaslica i vrtića. Tako žena ostaje van tržišta rada, a kasnije snosi posljedice po svoje obrazovanje i karijeru“, kazala je Zeković.

Dodala je da se karijera žene često pogrešno tumači kao težnja ka visokim funkcijama, iako ona podrazumijeva pravo na posao za koji se školovala i koji želi da radi.

Zaključila je da je cijena političkog angažmana za žene visoka, posebno ako nemaju podršku porodice, jer se često suočavaju sa etiketiranjem da su „loše majke“, što je, kako je navela, jedna od najtežih društvenih osuda.

Panelima je moderirala članica BiEPAG-a, Jovana Marović.

Događaj je organizovan u okviru projekta „Prevazilaženje rodnih predrasuda i jačanje političke participacije žena u Crnoj Gori kroz javno informisanje, obuke za jačanje kapaciteta i zagovaranje rodne zastupljenosti“, koji CeMI sprovodi uz finansijsku podršku Kanadske ambasade, kroz program Kanadskog fonda za lokalne inicijative (CFLI).