Autorski tekst predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića prenosimo integralno.

Foto: Predsjednik CG

"Crna Gora ne može naprijed ako stalno gleda unazad. Ne može postati bogatija, pravednija i uređenija ako energiju društva trošimo na beskrajno prebrojavanje “naših” i “njihovih”, na na(d)metanje identiteta i na stalno dokazivanje ko ima veće pravo na državu.

Crna Gora ne može naprijed ni potpunim ignorisanjem ovih tema. Stoga je vrijeme da prihvatimo činjenice: ova država nije, niti će ikada više biti društvo u kome se  pregovara između suprotstavljenih strana, već kuća u kojoj zajedno i samostalno gradimo dogovore. Država se ne gradi na stalnoj mobilizaciji protiv nekoga, nego na zajedničkom dogovoru za nešto.

Ključni dogovor na kojem treba da počiva ovo društvo je bogatija i pravednija Crna Gora. To konkretno znači: mjerljivi rezultati, veće plate koje prate produktivnost, stabilne cijene, sigurna radna mjesta, kvalitetno zdravstvo, obrazovanje koje otvara šanse i pravosuđe koje jednako štiti svakog čovjeka. To je suština države kao matice, a preduslov takve Crne Gore je njen građanski karakter.

Građanska, ne na papiru, rezolucijama i u proizvoljnim tumačenjima, već u svojoj suštini i temeljima. Građanska Crna Gora u kojoj je čovjek važniji od etikete, građanin važniji od pripadnosti, a institucija važnija od partije. U građanskoj državi niko ne mora da se odriče identiteta i niko ne smije da bude talac identitetske politike.

Građanski karakter Crne Gore ne znači brisanje identiteta. Naprotiv. Građanska Crna Gora štiti identitete time što štiti svakog čovjeka i svaku zajednicu.

Ona garantuje pravo da budeš ono što jesi, ali ne dopušta da bilo ko bude manje vrijedan zato što je drugačiji. Građanska država ne pita “čiji si”, nego “šta znaš”, “kako radiš”, “poštuješ li zakon”, “da li si čovjek”.

Problem je što smo, kao društvo, prečesto pristajali da se najvažnije teme guraju u stranu, a da se u prvi plan stalno vraćaju one koje dijele. Bitno je da znamo ko smo i odakle dolazimo, ali je još bitnije da znamo kuda idemo. Umjesto da se takmičimo ko će povećati produktivnost, urediti sudove i učiniti državu efikasnom, mi se takmičimo u “odbrani” identiteta. Tako je politika u Crnoj Gori prestala da bude takmičenje u rješenjima i postala takmičenje u simbolima. To je stara politika koja nas je i dovela do toga da vrijeme trošimo na ono što nas dijeli umjesto na teme koje poboljšavaju životni standard, kvalitet života i donose pravdu za svakog čovjeka.

Kad se javni život svede na simbole umjesto na rezultate država stoji u mjestu, a svako od nas plaća svoj račun u prodavnici, račune koji stižu prije plate, kroz čekanje na pregled, kroz lijek koji je “na listi” ali nije dostupan, kroz činjenicu da se do posla teško dolazi znanjem, ali mnogo lakše preko veze i uz partijsku knjižicu.

Građanska država nije vještačka tvorevina bez sentimenta, već izraz patriotizma i svijesti da je baš takav karakter srž njene stabilnosti i prosperiteta. Građanska država je najjača zaštita i većine i manjina. Ona ne traži da iko bude “manje svoj”, nego traži da niko ne bude “više državni” od drugoga. Zato mi je posebno važno da ohrabrimo onu tihu, ali ogromnu većinu građana koji, uprkos političkim provokacijama, grade svakodnevicu bez podjela; koji znaju da se čovjek ne mjeri time kako se izjašnjava, nego kako radi i kakav je prema drugima; i da je “matica” svakog građanina Crna Gora, kao država u kojoj živi, radi i gradi budućnost.

Svaki grupni identitet ima dvije dimenzije: zidove koji nas dijele od drugih i ogledala da uočimo vrijednosti koje dijelimo među sobom. Vrijeme je da se u Crnoj Gori svi pogledamo u ogledalo.

Zato je moj poziv jednostavan: da se vratimo onome što mijenja život – poštenju, ekonomiji, pravdi, radu i znanju. Da prestanemo da mjerimo patriotizam simbolima i zastavama, već da ga mjerimo rezultatima, jer koliko radimo za sebe toliko doprinosimo državi, koliko je veća plata, koliko je bolja škola, koliko je sigurnija ulica, koliko je manje korupcije.

Uspjeh Crne Gore neće se mjeriti time ko je koga nadglasao u identitetskoj raspravi, već time da li ljudi ovdje žele da ostanu, da li se vraćaju i da li mogu da planiraju život.

Građanska Crna Gora je preduslov razvoja. Evropska Crna Gora je posao koji se radi svaki dan".