Inženjer geofizike Branislav Glavatović sa decenijskim iskustvom u oblasti seizmologije upozorava na predložene izmjene Zakona o geološkim instraživanjima kojima se relativizuje značaj ispitivanja tla prilikom gradnje. Kako ističe za Portal RTCG, projektovanje bez adekvatne seizmičke karakterizacije tla nije racionalno upravljanje rizikom, već odlaganje i zanemarivanje posljedica koje u Crnoj Gori koja je trusno područje, mogu biti nenadoknadive.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Kako je naglasio Glavatović nedavnim izmjenama Zakona o geološkim istraživanjima u Crnoj Gori praktično je ukinuta obaveza investitora da sprovode geofizička ispitivanja na lokaciji budućih građevinskih objekata.

“U zemlji smještenoj u izrazito seizmički aktivnom području, o čemu svjedoči katastrofalni zemljotres iz 1979. godine, kao i brojni raniji i kasniji seizmički događaji, takva normativna intervencija može imati dugoročne i sistemske posljedice po sigurnost građenih objekata, građana i društva u cjelini. Ovdje nije riječ o administrativnom pitanju i tehničkom pojednostavljenju procedure, već o suštinski bitnom elementu kompleksnog i vrlo značajnog procesa seizmički sigurnog projektovanja na prostoru gdje seizmički hazard nije teorijska kategorija, nego stalna geodinamička realnost”, navodi Glavatović.

Seizmička sigurnost, kako ističe dugogodišnji direktor Seizmološkog zavoda Crne Gore, počinje razumijevanjem tla – podloge objekta na kojoj gradimo i ako se taj korak zanemari, svaka naredna faza projektovanja zasniva se na pretpostavci umjesto na znanju.

Pitanje da li je stručna javnost bila produktivna ili destruktivna u izradi Predloga zakona

Glavatović ističe da je riječ o Predlogu zakona koji je utvrdila Vlada, a u samom dokumentu je priložen i odgovarajući izvještaj u kojem se saopštava da je javna rasprava obavljena krajem prošle godine u trajanju od 20 dana, kao i da je održan jedan okrugli sto sa tom tematikom.

“Koliko znam, Vlada je krajem januara 2026. utvrdila Predlog ovog zakona, a u martu je taj Predlog evidentiran u Skupštini. Ovo upravo znači da je formalno stručna javnost bila uključena, ali ostaje otvoreno pitanje da li je njen uticaj bio produktivan ili destruktivan, posebno ako se zna da je iz konačnog teksta Nacrta nestala jasna norma o obaveznim geofizičkim ispitivanjima, jer je na taj način izbačena obavezna osnova za utvrđivanje projektnih seizmičkih parametra lokacije objekata”, ističe Glavatović.

Seizmička sigurnost, kako kaže, nije privatna stvar investitora i ne može biti isključivi privatni interes investitora.

“Seizmička sigurnost je značajno pitanje javnog interesa koji je sadržan na prvom mjestu – u bezbjednosti građana. Kada objekat strada u zemljotresu, investitor snosi samo finansijske posljedice (ako je uopšte i dalje vlasnik objekta ili ga je već prodao na tržištu), ali daleko veću, često nenadoknadivu štetu (nažalost često i žrtve) snose stanari tih objekata, odnosno vlasnici stanova, zatim susjedi u okruženju ugroženog objekta, javna infrastruktura, službe zaštite, kao i društvo u cjelini. Novi vlasnik (kupac) stana gotovo nikad nije upoznat sa činjenicom da takav objekat nije adekvatno projektovan na dejstvo zemljotresa. Nakon negativnih iskustava, spoznaja je nefunkcionalna i nažalost – često gorka. Nažalost, još su nam svježa sjećanja o tragičnim događajima iz 1979. godine. Zato ova pitanja ne smiju ostati na nivou slobodne procjene investitora. Država ovim zakonom to mora urediti”, kategoričan je Glavatović.

Predlog zakona ne traži obavezno ispitivanje tla u odnosu na seizmičke parametre

Dodaje da je ključni problem novog rješenja što se u članu 11 Zakonom i dalje traže “obavezna detaljna geološka istraživanja tla i stijena” za veoma širok spektar objekata, uključujući porodične stambene zgrade, stambene zgrade i poslovne zgrade, ali u tekstu više nema posebne norme koja bi obavezivala na geofizička ispitivanja tla za utvrđivanje projektnih seizmičkih parametara lokacije.

“To otvara prostor da se u praksi izvedu samo ‘geološka’ istraživanja u užem smislu (geotehnička), bez dijela koji je presudan za seizmički sigurno projektovanje. Treba shvatiti da u ovom zakonu termin ‘geološka istraživanja’ ne obuhvata eksplicitno i geofizička ispitivanja, što se u praksi intenzivno zloupotrebljava. Naime, neophodno je jasno izrati i u kojim slučajevima su obavezna geofizička ispitivanja i utvrđivanje seizmičkih parametara lokacije. U toj definiciji se zapravo nalazi bitna razlika između formalne i stvarne seizmičke sigurnosti ljudi i objekata u seizmičkim uslovima”, objašnjava Glavatović.

Ističe, da se standardi seizmičkog projektovanja moraju poštovati i u našoj državi. Eurokod 1998 zajedno sa ostalim djelovima EN90 – 97 i nacionalnim aneksima je u Crnoj Gori pripremljen još 2015. godine, a resorno ministarstvo je 2021. godine donijelo odluku o njegovoj obaveznoj primjeni za projektovanje objekata – kao standard MEST EN1998.

Ta norma, kaže Glavatović, eksplicitno vezuje proračunske parametre konstrukcije sa karakteristikama tla.

“Očigledno je da se taj standar ne može odgovorno primjenjivati bez pouzdanih podataka o lokalnom tlu. Nacrt (i Predlog) Zakona u sadašnjoj verziji formalno pominje utvrđivanje seizmoloških osobina tla – u uopštenoj formi, ali ne insistira posebno na geofizičkim ispitivanjima kao obaveznoj osnovi za projektne seizmičke parametre lokacije. Na taj način je ostavljeno ‘dobroj volji’ investitora da odluči o eventualnom izvođenju takvih ispitivanja. Očigledno da je ovo bitan propust u sadašnjoj varijanti Predloga Zakona, jer na ‘dobroj volji’ investitora ne smije da počiva javni interes i bezbjednost građana”, naglašava Glavatović.

Prebacivanje rizika sa države na pojedince i investitore

Aktuelnim rješenjima u Predlogu Zakona, kako dodaje, definitivno postoji opasnost da se veliki dio rizika prebaci sa države i iz sistema kontrole – na projektante, investitore, ali i najvažnije – na krajnje korisnike objekata.

“Kad zakon više nije sasvim jasan u pogledu obaveznih metoda ispitivanja, otvara se prostor za različita tumačenja i za degradiranje nivoa bezbjednosti – prvenstveno građana. U suštini samo investitor opisanim rješenjem ostvaruje uštedu na istraživanjima, ali je ona minorna i kratkoročna – redovno iznosi manje od jednog promila vrijednosti objekta, dok je cijena greške u seizmički aktivnom području, poput najvećeg dijela teritorije Crne Gore – može biti ogromna: mnogo veća šteta, višestruko skuplja sanacija, nenadoknadivi izgubljeni ljudski životi”, ističe Glavatović.

Opasno da vlasnici kuća garantuju da je objekat seizmički siguran

Na pitanje koliko je opasno što je dozvoljeno Zakonom o legalizaciji, privatnim vlasnicima da garantuju sigurnost objekta ako su površine do 200 kvadrata, Glavatović ističe da to može biti veoma opasno.

“Izjava vlasnika objekta da je “objekat seizmički siguran” nikako ne može zamijeniti stručnu procjenu konstrukcije i tla. U zemlji sa visokom seizmičom opasnošću, kao što je Crna Gora, seizmička sigurnost se ne smije svesti na ličnu izjavu investitora ili vlasnika, s obzirom da u toj ulozi oni predstavljaju lica koja su zainteresovana za minimiziranje ulaganja, ne vodeći računa o posljedicama”, naglašava inženjer.

Državni organi su, prema njegovom sudu, nedovoljno ispratili kako se i gdje gradi, jer ako danas imamo objekte i zone koje izazivaju ozbiljne sumnje u pogledu kvaliteta tla, stabilnosti i uslova gradnje, to govori da je kontrola prostora i kvaliteta gradnje godinama bila neadekvatna.

“Takvi primjeri upozoravaju da se o karakteristikama tla često nije vodilo dovoljno računa, kao što je i sada slučaj. U susret 47. godišnjici od razornog zemljotresa iz 1979. godine, treba se podsjetiti da je tada – upravo u takvim objektima u Crnoj Gori poginulo 101 osoba, sa preko hiljadu povrijeđenih građana, kao i da je teško oštećeno oko 64.000 objekata. U slučaju jačeg zemljotresa, koji su nažalost neminovnost našeg prostora, posljedice mogu biti višestruke: veći broj teško oštećenih objekata, više klizišta, odrona, slijeganja tla, veći troškovi sanacije i teže posljedice – posebno na našem primorju, gdje su seizmički rizik, ali i pritisak gradnje najveći”, ističe Glavatović.

Potrebne hitne promjene

Poručuje da hitno treba uraditi tri stvari: vratiti u Zakon izričitu obavezu geofizičkih ispitivanja tla za utvrđivanje projektnih seizmičkih parametara lokacije; precizno propisati minimalni obim istraživanja po vrstama objekata i pojačati kontrolu projektovanja, revizije i građenja, naročito na primorju i u zonama složenih geoloških uslova na lokacijima takvih objekata.

Kada je riječ o zemljotresima, svaka pretpostavka može postati skupa, a to, kako naglašava Glavatović traži snažnu obavezu da se neadekvatna normativna rješenja u novoj verziji Zakona o geološkim istraživanjima, reviduju i usklade sa evropskom zakonodavnom praksom.