U Sjedinjenim Američkim Državama potrebno je čak 63 minuta da se zaradi 1 međunarodni dolar – dvostruko više nego u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji.

 

Novo istraživanje sa Univerziteta Oksford pokazuje da je “prosječno siromaštvo” u SAD-u znatno veće nego u većini zapadnoevropskih ekonomija, iako su prihodi u prosjeku viši.

Vrijeme potrebno da se zaradi 1 međunarodni dolar u SAD-u iznosi 63 minute – gotovo dvostruko više nego prosjek u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, pokazuje istraživanje ekonomiste Oliviera Stercka sa Univerziteta Oksford, piše Investitor.me.

Ovaj podatak otvara važno pitanje: Kako je moguće da najjača ekonomija svijeta ima izraženiji nivo siromaštva od evropskih zemalja?

Nova mjera: “Prosječno siromaštvo”

Sterck uvodi novi koncept – tzv. “prosječno siromaštvo”, koje mjeri koliko je vremena potrebno da osoba zaradi 1 dolar, izražen u međunarodnim dolarima (PPP).

Za razliku od klasičnih linija siromaštva, ovaj pristup obuhvata cijelu distribuciju prihoda, uzima u obzir nejednakost i daje realniju sliku ekonomskog standarda.

Drugim riječima, ne mjeri samo koliko ljudi je siromašno – već koliko je društvo u cjelini “udaljeno” od pristojnog standarda.

SAD bogatiji – ali ne i ravnomjerniji

Na prvi pogled, podaci o BDP-u po glavi stanovnika sugerišu da su SAD znatno bogatije od Evrope. Međutim, detaljnija analiza pokazuje zanimljiv kontrast.

Primjera radi: Najsiromašnija američka savezna država, Misisippi, ima BDP po stanovniku od oko 49.780 eura, dok Njemačka ima oko 51.304 eura. Razlika je minimalna – svega oko 1.500 eura.

Istovremeno, u terminima kupovne moći (PPP), SAD su jače od većine EU zemalja, izuzev Luksemburga i Irske.

Koliko se radi za 1 dolar

Razlike postaju dramatične kada se pogleda vrijeme potrebno za zaradu:

SAD: 63 minuta

Njemačka: 26 minuta

Francuska: 31 minuta

Velika Britanija: 34 minute

Ovi podaci ukazuju da je “prosječno siromaštvo” u SAD-u približno dvostruko veće nego u ove tri evropske ekonomije.

Globalni trend: Siromaštvo pada

Na globalnom nivou, situacija je pozitivnija. Prema Sterckovom istraživanju, globalno “prosječno siromaštvo” smanjeno je za 55% od 1990, vrijeme potrebno da se zaradi 1 dolar palo je sa pola dana na oko pet sati a Amerika ide u suprotnom smjeru.

Za razliku od ostatka razvijenog svijeta, SAD bilježe rast “prosječnog siromaštva”. 1990: 43 minuta je bilo potrebno za 1 dolar, dok je sada 47 odsto više.

U isto vrijeme, Evropa bilježi pad ovog pokazatelja a prihodi rastu u svim analiziranim zemljama. Ključni razlog? Nejednakost.

Nejednakost briše efekte rasta

Prema Stercku, prosječni prihodi u SAD-u rastu oko 1% godišnje. Međutim, nejednakost raste brže – oko 2,2% godišnje.

Rezultat je da se bogatstvo koncentriše, veći broj ljudi ostaje na dnu a ukupno “prosječno siromaštvo” raste.

U Evropi je situacija drugačija: nejednakost je stabilnija a rast prihoda se direktno prevodi u smanjenje siromaštva. Ključno pitanje je kako ekonomija raste, a društvo siromaši? Sterck daje jasan odgovor: nejednakost.

Siromaštvo se mijenja iz dva razloga: rast ili pad prihoda i promjena u raspodjeli tog prihoda. U SAD-u drugi faktor dominira. Zato ekonomija može rasti – a društvo istovremeno postajati “siromašnije” u prosjeku.

SAD među najnejednakijim razvijenim ekonomijama

Prema pokazateljima poput Gini koeficijenta, SAD imaju veću nejednakost od glavnih evropskih ekonomija a taj trend raste u svih 50 saveznih država od 1990.

Bez obzira na političke ili ekonomske razlike među državama – nejednakost se povećava.