Udruženje zaštite na radu ukazuje da je iz zakona pred slanje u Skupštinu nestala krucijalna novina

Foto: Ilustracija/ Pixabay

U izvještaju sa javne rasprave o Nacrtu zakona o zaštiti na radu prihvaćeno da minimalna premija iznosi jedan odsto minimalne zarade

Iz Udruženja navode da će se za teške povrede na poslu dobijati nekoliko stotina eura, a za smrtni ishod - hiljadu do hiljadu i po eura
 
Novi Predlog zakona o zaštiti i zdravlju na radu donosi kozmetičke izmjene, a ne suštinske, kazali su “Vijestima” iz Udruženja zaštite na radu, uz ocjenu da je posebno problematično što je iz konačne verzije nestala odredba da minimalno kolektivno osiguranje od povreda na radu bude jedan odsto minimalne zarade.

Ukazuju da će zadržavanje postojeće odredbe u kojoj nema odredbe o visini minimalne premije osiguranja znači da će se nastaviti dosadašnje prakse, da se za teške povrede na poslu dobijaju naknade od svega nekoliko stotina eura, a da u slučaju smrtnog ishoda one mogu iznositi hiljadu do hiljadu i po eura.

U izvještaju sa javne rasprave, koja je trajala u julu i avgustu prošle godine, navedeno je da se prihvata više sugestija da se premija određuje u zavisnosti od nivoa rizika od povrede na radu i profesionalne bolesti i za radna mjesta sa povećanim rizikom, da ne može biti niža od jedan odsto minimalne zarade.

Tada je prihvaćeno i da osiguravajuće kompanije 10 odsto od naplate ove premije uplaćuju na poseban žiro-račun državne uprave nadležne za zaštitu i zdravlje na radu kako bi se koristio za projekte i programe iz prevencije povreda na radu i profesionalnih bolesti.

Tada je Unija poslodavaca tražila da se odredba o minimalnoj premiji izbriše iz Zakona, što je obrađivač odbio. Međutim u konačnoj verziji koja je poslata pred poslanike, nema odredbi o minimalnoj premiji, već je ostala samo postojeća opšta forma da poslodavac o svom trošku osigurava zaposlene.

Iz Udruženja zaštite na radu “Vijestima” su kazali da je na pripremi novog Zakona o zaštiti i zdravlju na radu rađeno gotovo dvije godine, uz očekivanje da će se kroz novi normativni okvir suštinski unaprijediti stanje u ovoj oblasti.

“Međutim, predložena rješenja u najvećoj mjeri predstavljaju kontinuitet postojećeg stanja, uz dominantno formalne i terminološke izmjene, bez uvođenja ključnih sistemskih unapređenja koja bi imala stvarni efekat u praksi. Posebno je problematično što novi zakon nije iskoristio priliku da unaprijedi jednu od ključnih oblasti - kolektivno osiguranje zaposlenih od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom. Iako je ova obaveza postojala i u važećem zakonu, praksa je pokazala da ona nije dala očekivane rezultate, prvenstveno zbog nepostojanja minimalnih standarda i kontrole”, naveli su iz Udruženja.

Udruženje zaštite na radu tvrdi da Predlog novog Zakona ne mijenja postojeće propise

Ukazuju da su oni u procesu izrade zakona predložili preciznije normiranje ove oblasti, prije svega kroz uvođenje minimalne visine premije osiguranja, kako bi se spriječila dugogodišnja praksa zaključivanja polisa po simboličnim iznosima.

“Takva praksa u realnosti dovodi do neadekvatnih naknada - u pojedinim slučajevima svega nekoliko stotina eura za teške povrede, odnosno oko 1.000–1.500 eura u slučaju smrtnog ishoda. Predložena rješenja su uključivala i uspostavljanje mehanizma kojim bi se dio sredstava od premija usmjeravao u prevenciju, edukaciju i unapređenje sistema zaštite i zdravlja na radu, po uzoru na razvijene evropske modele, čime bi se sistem osiguranja transformisao iz pasivnog mehanizma naknade štete u aktivan instrument prevencije. Međutim, kako ova rješenja nijesu uvrštena u predlog zakona, ostaje rizik da se zadrži postojeći model u kojem je obaveza osiguranja formalno propisana, ali bez stvarnog efekta u praksi. To znači da zaposleni i dalje mogu ostati nedovoljno zaštićeni, dok sistem zaštite i zdravlja na radu ostaje bez stabilnog i održivog finansijskog mehanizma za razvoj preventivnih mjera”, naveli su iz Udruženja.

Oni kažu da se iz svega što su naveli može jasno zaključiti da “predloženi zakon, uprkos dužini njegove pripreme, ne donosi suštinsku reformu ove oblasti, već prije svega predstavlja normativno preuređenje postojećeg sistema, bez značajnog unapređenja nivoa zaštite zaposlenih u praksi”.

Bez suštinskih mehanizama kontrole i odgovornosti
Iz Udruženja navode da se najznačajnije novine odnose na proširenje definicija, prije svega pojma “poslodavac”, koji se u predlogu zakona značajno širi i sada obuhvata i državne organe, organe lokalne samouprave, regulatorna tijela, kao i fizička lica u svojstvu investitora.

“Iako ova izmjena ima za cilj usklađivanje sa savremenim oblicima organizacije rada, ona u suštini predstavlja formalno proširenje obuhvata zakona i istovremeno otvara niz praktičnih i pravnih dilema u pogledu njegove primjene. Kada je riječ o konkretnim novinama, praktično jedina izmjena koja ima određeni operativni značaj odnosi se na oblast građevinarstva, odnosno preciziranje obaveze investitora u vezi sa određivanjem koordinatora za zaštitu i zdravlje na radu. Novim rješenjem ova obaveza se proširuje i na situacije kada investitor angažuje jednog izvođača koji dalje angažuje podizvođače, čime se djelimično zatvara postojeća pravna praznina. Međutim, i pored toga, riječ je o ograničenom unapređenju koje ne mijenja suštinski model upravljanja zaštitom i zdravljem na radu, niti uvodi nove mehanizme kontrole i odgovornosti. U cjelini posmatrano, osnovni koncept zaštite i zdravlja na radu, uključujući ključne obaveze i način upravljanja rizicima, ostaje nepromijenjen”, naveli su iz Udruženja.