Most na Đurđevića Tari, remek-djelo jugoslovenskog graditeljstva i nezaobilazna turistička atrakcija u srcu Nacionalnog parka “Durmitor“, spreman je, nakon opsežne rekonstrukcije da ponovo primi putnike i posjetioce u punom sjaju, piše Pobjeda.

Foto: YouTube screenshot/Uprava za saobracaj Crne Gore

Svečano otvaranje zakazano za ponedjeljak označava kraj višemjesečnih radova kojima je udahnuta nova snaga konstrukciji staroj osam i po decenija.

Injekcija za dugovječnost

Autor projekta rekonstrukcije prof. dr Radenko Pejović istakao je da je most, iako u suštini u dobrom stanju, zahtijevao ozbiljne intervencije s obzirom na to da je od posljednje sanacije prošlo 35 godina. Kaže da je bilo vrlo izazovno raditi na tom projektu, te da se do konačnog rješenja došlo nakon dvije godine terenskog i rada u kancelariji.

“Rekonstrukcija nije bila samo građevinski zadatak, već misija očuvanja arhitektonske i kulturne vrijednosti. Dakle, ne samo da produžimo životni vijek mosta, već da u potpunosti sačuvamo njegovu autentičnost kao dijela kulturno-istorijskog nasljeđa Crne Gore. Sama konstrukcija je mjestimično bila oštećena, sa vidljivim tragovima korozije na armaturi i otpadanjem betona. Pojednostavljeno, mi smo to liječili po sistemu plombiranja zuba – oštećeni djelovi su očišćeni i sanirani specijalnim reparaturnim malterima”, bjašnjava Pejović.

Osim sanacije vidljivih oštećenja, primijenjene su i savremene metode ojačanja. Budući da su današnja saobraćajna opterećenja znatno veća nego u vrijeme kada je most građen, konstrukcija je ojačana novim betonom i karbonskim trakama, dok je cijela površina tretirana kako bi se ujednačila prepoznatljiva boja mosta.

Iako je postojala potreba za širenjem kolovoza, strogi propisi zaštite kulturne baštine i UNESCO standardi pod kojima se nalazi kanjon Tare, to nijesu dozvolili.

“Pješačke staze su ostale širine 50 centimetara, jer nam zaštitari nijesu dozvolili proširenje gabarita. Most je ostao u svojim izvornim okvirima, ali je sada apsolutno siguran i spreman za moderna opterećenja”, naglašava Pejović, uz procjenu da će nakon rekonstrukcije most biti „miran“ barem narednih 50 godina.

Pored građevinskih zahvata, projekat donosi i novu vizuelnu dimenziju. Po prvi put, most će dobiti dekorativnu rasvjetu koja će noću isticati njegove grandiozne siluete iznad Tare.

Tu su i novi sadržaji za turiste.

“Za brojne turiste koji svakodnevno posjećuju ovaj lokalitet, izgrađen je i poseban vidikovac, idealan za fotografisanje mosta u njegovoj punoj veličini. Riješen je i višedecenijski problem pristupa. Sa obje strane mosta izgrađena su parkirališta za automobile i autobuse sa uređenim okretištima, što će znatno rasteretiti saobraćaj i povećati bezbjednost na toj dionici puta Pljevlja – Žabljak”, navodi Pejović.

U funkciji od 1940. 

Istorija mosta počinje 1937. godine, kada je Ministarstvo građevina Kraljevine Jugoslavije raspisalo međunarodni konkurs. Izabrano je rješenje profesora Građevinskog fakulteta u Beogradu Mijata Trojanovića, čija je vizija pretočena u stvarnost u periodu od 1938. do 1940. godine. Gradnju je izvelo beogradsko preduzeće „Antunović “. Najveći problem predstavljala je izgradnja skele iznad ambisa od 1.000 metara, pa je za taj poduhvat angažovan inžinjer švajcarskog porijekla Ričard Koraj.

Most je u saobraćaj pušten 1940. godine, ali ga je naredne godine jugoslovenska vojska djelimično onesposobila prilikom povlačenja. Okupatorske snage su ga brzo popravile, da bi već u proljeće 1942. godine most ponovo bio saniran i vraćen u funkciju. Kada je izgrađen bio je najveći drumski, betonski most u Evropi, a raspon od 116 metara njegovog prvog luka bio je najveći na svijetu.

Ono što ga čini jednim od najljepših na svijetu jeste njegova uklopljenost u prirodu, ali i impresivni parametri. Most se uzdiže na 150 metara iznad srednjeg nivoa rijeke Tare, ukupna dužina konstrukcije iznosi 365 metara, dok je širina sedam metara. Smješten na nadmorskoj visini od oko 810 metara, most je ključna tačka koja spaja puteve ka Žabljaku (24 km), Pljevljima (44 km) i Mojkovcu (48 km).

Rekonstrukcija je počela u julu 2025. godine. Radove izvodi kineska kompanija Shandong Luqiao Group.