U Čelsiju više nije bilo prostora za čekanje. Serija loših rezultata, pad forme u najgorem dijelu sezone i sve tanja nada da ekipa može uhvatiti zalet u završnici takmičarske godine doveli su do odluke da klub prekine saradnju sa Lijamom Rozeniorom. Trener koji je stigao u januaru i potpisao ugovor do juna 2032. godine odlazi sa "Stamford bridža" manje od četiri mjeseca kasnije.

Foto: YT screenshot/ Mighty Blues news

Iako u klubu prvobitno nijesu planirali da tako brzo preispituju njegov status, pogoršanje rezultata natjeralo je upravu da reaguje ranije nego što je bilo predviđeno.

Mjesto privremenog trenera do kraja sezone preuzeće Kalum Mekfarlan, a u Čelsiju računaju da će po završetku sezone tržište biti povoljnije za izbor stalnog rješenja. Ko god tada bude izabran, postaće peti trener u punom mandatu otkako je klub pod vlasničkom grupom "Bluko".

Mekfarlan, koji je trenutno pomoćnik u stručnom štabu prvog tima, već je ranije obavljao tu ulogu nakon odlaska Enca Mareske na Novu godinu, kada je vodio ekipu u remiju 1:1 protiv Mančester sitija na "Etihadu".

"Ovo nije odluka koju je klub donio olako, ali su nedavni rezultati i partije pali ispod potrebnog standarda, iako je do kraja sezone ostalo još mnogo toga za šta se igra. Svi u Čelsi fudbalskom klubu žele Lijamu svaki uspjeh u budućnosti", navodi se u saopštenju kluba.

Posljednji udarac Rozeniorovom mandatu bio je poraz od Brajtona u utorak, poslije kojeg je Čelsi došao do niza od pet uzastopnih ligaških utakmica bez postignutog gola. Takav negativan niz klubu se posljednji put dogodio još 1912. godine.

Nakon meča Rozenior nije pokušavao da ublaži utisak. U izjavama poslije utakmice žestoko je kritikovao i sebe, i igrače, i partiju koju je tim pružio, dok je klupska hijerarhija već u srijedu razmatrala njegovu budućnost.

Nije teško pretpostaviti da je u vrhu kluba glavno pitanje bilo ko Čelsiju u ovom trenutku može da pruži najbolju šansu da u nedjelju dobije Lids junajted u polufinalu FA kupa, a zatim eventualno izbori i plasman u Ligu šampiona naredne sezone.

Rozenior je imao idealan početak, pošto je dobio prve četiri utakmice Premijer lige na klupi Čelsija. Međutim, remi 2:2 kod kuće protiv Lids junajteda 10. februara označio je početak niza od devet prvenstvenih mečeva u kojima je tim upisao samo jednu pobjedu i osvojio svega pet bodova.

Takva serija spustila je Čelsi na sedmo mjesto Premijer lige. Londonski klub sada ima sedam bodova manje od prvih pet pozicija koje garantuju plasman u Ligu šampiona, dok je samo tri boda ispred Fulama, koji je na 12. mjestu.

Problemi nijesu bili vezani samo za prvenstvo. Rozenior je vodio ekipu i u teškom ispadanju od Pari Sen Žermena u osmini finala Lige šampiona, gdje je Čelsi poražen ukupnim rezultatom 8:2, kao i u dva poraza od Arsenala u polufinalu Liga kupa.

Ni put do polufinala FA kupa nije bio posebno uvjerljiv, posebno ako se uzme u obzir da Čelsi na tom putu još nije pobijedio nijednog premijerligaša. Poslije nedjeljnog meča sa Lidsom, ekipu čekaju ligaški susreti protiv Notingem Foresta 4. maja, a zatim i završnica sezone protiv Liverpula, Totenhema i Sanderlenda.

Sve ono što je prethodilo Rozeniorovoj smjeni predstavlja možda i najteži trenutak za Bluko otkako je preuzeo Čelsi.

Rozeniorova prethodna epizoda u Strazburu i njegov raniji odnos sa konzorcijumom značili su da bi svaki njegov neuspjeh gotovo automatski bio viđen i kao neuspjeh vlasnika. Ta veza sa klupskom hijerarhijom, koja je među navijačima sve nepopularnija, od početka mu je otežavala poziciju. Zbog toga je bilo jasno da će dio publike vrlo brzo izgubiti strpljenje ako rezultati krenu nizbrdo.

Takav temelj pokazao se kao suviše slab za ozbiljniji kontinuitet. Rozenior nije bio glavni krivac za brojne probleme koje je Čelsi pokazivao na terenu, među kojima su loša disciplina i uporne individualne greške, ali nije uspio ni da ih ukloni. Možda još važnije, nije pronašao način da zaustavi pad samopouzdanja. Čelsijevi napadački problemi i defanzivna ranjivost odveli su tim u slobodan pad, daleko od evropske zone.

Voditi klub veličine Čelsija i istovremeno se nositi sa svim pritiskom koji takvo okruženje nosi uvijek je ogroman izazov, posebno za mladog trenera. Rozenior je, pritom, imao teži tretman od mnogih svojih prethodnika. Način na koji su njegovi nastupi, odnosi sa igračima i obraćanja medijima bili sječeni, montirani i dijeljeni, često bez konteksta i nepravedno, brzo je počeo da podriva njegov autoritet.

Opklada Blukoa na Rozeniora nije uspjela. To sada ostavlja klubu samo mjesec dana da iz sezone, u kojoj je trebalo da napravi iskorak i uključi se u borbu pri vrhu, ipak izvuče makar evropski plasman. U tom smislu, odluka da dođe do promjene i nije veliko iznenađenje, posebno jer je bilo malo znakova da bi pod Rozeniorom mogao uslijediti preokret. Ipak, njegova smjena sama po sebi neće riješiti sve ono što na terenu ne funkcioniše.

U svojim posljednjim javnim istupima kao trener Čelsija, Rozenior je rekao da njegovi igrači "moraju da se pogledaju u ogledalo zbog onoga što su pružili", opisujući partiju protiv Brajtona kao "neprihvatljivu" i "neodbranjivu". On više nije na klupi, ali ono što je rekao i dalje zvuči tačno. A upravo zato će Čelsi u nedjelju na "Vembliju", protiv Lidsa, morati da pokaže da problem nije bio samo u treneru