Los Anđeles Lejkersi su jednu pobjedu daleko od toga da već u prvoj rundi plej-ofa potpuno utišaju Hjuston i seriju završe "metlom" (4:0), iako je treća utakmica dugo izgledala kao veče u kojem će Roketsi konačno uhvatiti vazduh, vratiti se u seriju i pokazati zašto su u ovaj okršaj ušli kao favoriti. Umjesto toga, poslije velikog povratka, šest poena prednosti na manje od pola minuta do kraja i lopte koja je trebalo samo da bude sačuvana, Hjuston je doživio jedan od onih poraza koji ne ostavljaju samo trag na semaforu, nego i na cijeloj priči o sezoni.
 

 

Foto: YouTube screenshot/YouTube screenshot/House of Highlights

Lejkersi su slavili 112:108 poslije produžetka i poveli 3:0 u seriji, a još jednom se pokazalo zašto su tokom regularnog dijela sezone bili najbolja ekipa lige u utakmicama koje se lome u posljednjih pet minuta. Los Anđeles je takve situacije završavao sa skorom 22-8, i ta mirnoća je ponovo izašla na površinu onda kada je utakmica djelovala izgubljeno.

Hjuston je poslije slabijeg prvog poluvremena reagovao u trećoj i četvrtoj četvrtini, uhvatio ritam, počeo da pritiska Lejkerse energijom i skokom, pa u završnici posljednje dionice stigao do vođstva koje je djelovalo dovoljno sigurno.

Ali Lebron Džejms je još jednom uradio ono što radi već više od dvije decenije. Kada je djelovalo da mu noge više nijesu iste, da mu je tijelo na granici, da je umor počeo da ga savladava, ukrao je loptu, ostao je u uglu, sačekao poklon Roketsa i pogodio trojku za izjednačenje na 13,6 sekundi do kraja regularnog dijela.

Taj šut nije bio pobjednički, ali je promijenio sve.

Poslao je utakmicu u produžetak, vratio energiju Lejkersima i otvorio prostor Markusu Smartu da u dodatnih pet minuta preuzme stvar. Smart je u produžetku ubacio osam poena, bio hladan kada je Hjuston već izgledao emotivno potrošen, i pogurao Los Anđeles do pobjede koja ovu seriju sada dovodi na samu ivicu kraja. Situacija koju vrijedi vidjeti i iz drugog ugla. 

Lebron je meč završio sa 29 poena, 13 skokova i šest asistencija, dok je Smart imao dabl-dabl od 21 poena i 10 asistencija. Rui Hačimura je dodao 22 poena, još jednom dajući Lejkersima važnu napadačku širinu u večeri u kojoj je svaki posjed imao težinu.

Hjuston je drugi meč zaredom igrao bez Kevina Durenta, koji je van stroja zbog povrede zgloba, i ponovo nije uspio da pronađe dovoljno sigurnosti u završnici.

Alperin Šengun je odigrao ogromnu utakmicu, bio najbolji strijelac meča sa 33 poena, 16 skokova i šest asistencija, Džabari Smit Džunior je donio šuterski impuls sa 24 poena i šest pogođenih trojki iz deset pokušaja, dok je Amen Tompson dodao 26 poena i 11 skokova. Ipak, sve to nije bilo dovoljno, jer su Roketsi još jednom platili cijenu šuta sa distance i problema u organizaciji igre u najvažnijim momentima. U seriji šutiraju samo 28,2 odsto za tri poena, a kada se na to doda nedostatak pravog zatvarača utakmice, slika postaje još jasnija.

Najbolniji dio za Hjuston je način na koji je utakmica izgubljena. Roketsi su vodili šest razlike na manje od 30 sekundi do kraja četvrte četvrtine. U takvoj situaciji, u plej-ofu, kod kuće, sa sezonom praktično na ivici, od ekipe koja želi da napravi ozbiljan rezultat očekuje se da zatvori posao. Umjesto toga, uslijedio je potpuni raspad. Džejšon Tejt je faulirao Markusa Smarta pri šutu za tri poena na 25,4 sekunde do kraja, a potom je Rid Šepard pogriješio prilikom izvođenja lopte, što je Lebron Džejms odmah kaznio trojkom za izjednačenje.

Hjuston je još preživio posljednji napad regularnog dijela, jer Džejms nije pogodio šut za pobjedu, nakon što Šengun na drugoj strani nije uspio da poentira. Ali kada se ušlo u produžetak, djelovalo je kao da je psihološki dio utakmice već završen. Lejkersi su bili ekipa koja je upravo dobila novi život, a Roketsi ekipa koja je znala da je prokockala priliku koju možda više neće dobiti.

Ova serija je od početka imala jasnu tačku razlike. Los Anđeles je tokom sezone bio najbolji tim lige u takozvanom "clutch" vremenu, odnosno u utakmicama u kojima je razlika pet ili manje poena u posljednjih pet minuta regularnog dijela ili produžetka. Lejkersi su tu imali 22 pobjede i osam poraza, odnosno 73,3 odsto uspješnosti. Hjuston je, s druge strane, bio na 22-23, sa više poraza u takvim završnicama imalo je samo nekoliko ekipa, među njima Memfis Grizlisi, Bruklin Netsi, Indijana Pejsersi, Dalas Maveriksi i Nju Orleans Pelikansi, timovi koji su sezonu završili još prije plej-in turnira.

Roketsi su se u sva tri meča ove serije dovodili u dvocifreni zaostatak već u prvom poluvremenu, ali su svaki put imali periode u kojima su pokazivali da mogu da pritisnu Lejkerse. Dobijali su "srednjih osam minuta" u sva tri susreta, dakle završnice druge i početke treće četvrtine, što obično govori da ekipa ima energiju, reakciju i mogućnost da pravi serije. Problem je što to u plej-ofu ne vrijedi mnogo ako se utakmica ne završi kada se mora završiti.

Prvi meč bez Durenta nijesu bili blizu. Drugi su izgubili u neizvjesnoj završnici nakon što je Durent ispao iz stroja. Treći su imali u rukama i ispustili ga na način koji bi mogao da definiše njihovu sezonu. Vratili su se iz minusa od 15 poena u prvom poluvremenu, imali šest poena prednosti i loptu, praktično sa još jednim punim napadom do kraja, a onda su stari problemi ponovo isplivali. Smart je oteo loptu Džabariju Smitu Džunioru i izborio tri slobodna bacanja. Džejms je presjekao pas Rida Šeparda i pogodio šut koji je Hjustonu iz ruku izvukao pobjedu.

Za Lejkerse, ovo je veliki korak naprijed u odnosu na prošlogodišnji plej-of, kada su protiv Minesota Timbervulvsa izgubili tri utakmice u završnicama. Ove sezone, upravo u takvim trenucima izgledaju zrelije, mirnije i opasnije. Za Roketse, ovo je mnogo više od jednog poraza. Ovo je pitanje mladog jezgra, njegove spremnosti da iznese najveće posjede, ali i pitanje uprave, koja je zanemarila poziciju plejmejkera i sada gleda ekipu koja zna da napravi povratak, ali ne zna da zatvori utakmicu.

Hjuston je u seriju ušao kao veliki favorit, a sada je na jedan poraz od šokantnog ispadanja bez pobjede. Lejkersi, sa Lebronom koji i dalje odbija da se ponaša kao igrač kojem vrijeme diktira pravila, imaju priliku da već u narednom meču završe posao.