Ankete sprovedene na globalnom nivou pokazuju da svijet malo ima povjerenja u Peking i Vašington, a nijedna zemlja neće da im se zamjeri zbog potencijalnih posljedica.

Foto: Trump White house archive

Piše Dejmijen Kejv za "Njujork tajms"

Poljska će uskoro pokrenuti proizvodnju tenkova za Južnu Koreju, Australija kupuje ratne brodove od Japana. Kanada će slati uranijum Indiji, Indija nudi Vijetnamu krstareće rakete, a Brazil pravi vojne transportne avione za Ujedinjene Arapske Emirate.

Svi ovi dogovori su postignuti u prethodnih nekoliko sedmica. Svaki pojedinačno predstavlja pokušaj manjih država da se zaštite u vrijeme kad sukob u Iranu ograničava globalno snabdijevanje energentima, i dok se približava važan samit između predsjednika Donalda Trampa i kineskog predsjednika Si Đinpinga.

Ankete sprovedene na globalnom nivou pokazuju da svijet slabo ima povjerenja u Sjedinjene Države i Kinu. I Tramp i Si služe se ogromnom moći u trgovini i bezbjednosti sa ciljem iznude ili kazne. Kao posljedica toga, manje države se ponašaju kao da su zatočene u filmu "Godzila" – kreću se tiho i u malim grupama, trude se da ne isprovociraju bijes svojeglavih giganata.

"Nijedna strana neće da se zamjeri Pekingu, a sad ni Vašingtonu", kaže Ja Ian Čong, analitičar za pitanja bezbjednosti u Singapuru.

Za zemlje koje sve to posmatraju izdaleka, sastanak između Trampa i Đinpinga obojen je strepnjom i nadom. U Aziji, koju su najjače i najbrže pogodile nestašica nafte usljed rata i stroge kontrole Kine nad izvozom naftnih derivata, raspoloženje je naročito sumorno. Intervjui sa zvaničnicima i izjave lidera koji putuju širom svijeta ne bi li postigli trgovinske i odbrambene dogovore, ukazuju na to da narušeni svjetski poredak pogađa većinu manjih država.

Mnogi vjeruju da samit može donijeti više štete nego koristi. A Trampov impulsivni pristup složenim pitanjima je glavni uzrok nervoze.

Mjesecima se zvaničnici u Aziji brinu da će predsjednik možda isuviše željeti da postigne dogovor sa Si Đinpingom, čime bi se okončala prodaja oružja Tajvanu ili bi pristali na blažu politiku kojom bi olakšali Kini da uzdrma ovo demokratsko ostrvo.

"To je najgora noćna mora" rekao je jedan tajvanski zvaničnik, koji je govorio pod uslovom anonimnosti kako bi diskutovao o unutrašnjim pitanjima države. Insistirao je na tome da je malo vjerovatno da će SAD umanjiti svoju podršku.

Ali, bilo kakve koncesije nad Tajvanom mogle bi izazvati strah od napuštanja kod drugih američkih partnera. Peking bi dobio dodatni podsticaj da učvrsti svoje zahtjeve nad spornim teritorijama širom regiona, od granice s Indijom do Južnog kineskog mora.

Vijetnamski zvaničnici rekli su da ako Tramp načini gest u pravcu pomirenja ili bude laskao Siju, čak i bez većih kompromisa, Kina će još slobodnije pritisnuti manje zemlje.

Još jedna velika briga o kojoj se priča širom regiona jeste to što će Tramp možda trampiti dugoročne bezbjednosne planove za bolje ekonomske veze sa Kinom.

Trampova odluka da preusmjeri udarnu grupu nosača aviona iz Pacifika, kao i municiju iz Južne Koreje za rat u Iranu, možda je stvorila zamah za šire premještanje snaga. Kada je Pentagon saopštio da će povući najmanje 5.000 vojnika iz Njemačke, nakon što je Tramp izrazio nezadovoljstvo njemačkim kancelarom, saveznici u Aziji ponovo su se podsjetili koliko zajedničko odvraćanje može brzo oslabiti.

Tramp je i ranije prijetio povlačenjem trupa iz Japana, gdje je stacionirano oko 53.000 američkih vojnika, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji, kao i iz Južne Koreje, gdje se nalazi još 24.000 Amerikanaca. Ako bi od Sija mogao da dobije nešto veliko zauzvrat za smanjenje vojnih snaga, da li bi odbio takav dogovor?

Analitičari su istakli da bi planovi kojima se protivi Kina, zapravo dogovor između Australije, Engleske i Amerike sa ciljem da se bore protiv uticaja Pekinga tako što će Australiju opremiti nuklearnim podmornicama i naprednom tehnologijom, mogli iznenada biti otkazani.

"Sve više živimo u stvarnosti u kojoj se američki saveznici okreću jedni drugima, jer više ne mogu da računaju na Ameriku", kaže Hju Vajt, bivši australijski obavještajac koji predaje strateške principe na Nacionalnom univerzitetu Australije.

Taj sentiment je mnogo jači nego što to priznaju svjetski lider u svom "opreznom jezičkom stilu", dodaje Vajt.

Evropski i azijski zvaničnici često pričaju nasamo i iskreno o tome da su izgubili povjerenje u Ameriku, što podstiče trud ka tome da se nepovratno krene ka smanjenju zavisnosti od Sjedinjenih Država. U neformalnim razgovorima s novinarima, oni ponekad zvuče slično kao kanadski premijer Mark Karni, koji je ove godine u Davosu u Švajcarskoj dobio ovacije, stojeći, za govor u kojem je poručio: "Nalazimo se usred raspada, a ne tranzicije".

Ali u javnosti su mnogo oprezniji. Neki zvaničnici priznaju da njihove zemlje pokušavaju da kupe vrijeme i izbjegnu Trampove izlive bijesa, dok istovremeno nastavljaju da održavaju privid lojalnosti imperiji.
 
Južnokorejski zvaničnici su jednostavno izrazili rezigniranost u pogledu preusmjeravanja američkih vojnih snaga, nakon što su jasno stavili do znanja da su se osjećali iznevjereno 2004. godine, kada je predsjednik Džordž V. Buš najavio planove da premjesti trupe iz Azije u rat u Iraku. Australija, Tajvan i Japan javno i u više navrata naglašavaju vrijednost američkog liderstva bez ograda, čak i dok američke carine i rat koji je Tramp započeo s Iranom ozbiljno pogađaju njihovu ekonomiju.

Nova japanska premijerka Sanae Takaiči bila je smjelija od ostalih u nastojanju da izgradi jače odnose s drugim zemljama. Ipak, čak i dok je obilazila region promovišući vojnu saradnju, zvaničnici u Tokiju su brinuli kako bi Vašington mogao da doživi njene poteze.

"Japanci ne žele da se Takaičina bezbjednosna saradnja i turneja, posebno u Australiji, dožive kao neka verzija Marka Karnija", rekao je Majkl Dž. Grin, autor više knjiga o Japanu i direktor Centra za studije SAD na Univerzitetu u Sidneju.

Čini se da su i drugi došli do istog zaključka. Nedavne posjete Karnija Indiji i Australiji nisu dovele do snažnih izjava njihovih lidera koje bi odražavale njegovu kritiku rivalstva velikih sila ili njegovo upozorenje da srednje sile "ako nisu za stolom, onda su na meniju".

Istovremeno, mnoge zemlje, uključujući i neke koje imaju koristi od jačanja veza među srednjim silama, pažljivo izbjegavaju da izazovu nezadovoljstvo drugog svjetskog hegemona, Kine.

Države koje same rješavaju sporove s Pekingom, poput Indonezije, pokazale su manju spremnost da se jače svrstaju uz Japan nego što bi neki u Tokiju željeli, nakon što je Takaiči upala u diplomatsku krizu pošto je u parlamentu izjavila da bi Japan mogao vojno da odgovori ako Kina napadne Tajvan.