Bez razrešenja visokokorupcionaških slučajeva, kao što je Telekom, nema stvarne vladavine prava niti povjerenja građana u institucije. Upravo zato ne odustajemo, niti ćemo odustati od ovog predmeta jer nijedna afera koja je nanijela štetu javnom interesu ne smije biti zataškana protokom vremena ili institucionalnom pasivnošću, saopštio je za Portal RTCG potpredsjednik Vlade za pravosuđe, politički sistem i antikorupciju Momo Koprivica.

Foto: Vlada CG 

Koprivica je za RTCG komentarisao odluku Vrhovnog državnog tužilaštva da Vrhovnom sudu podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Višeg suda u Podgorici u predmetu “Telekom”. Viši sud je prethodno saopštio da taj predmet nije apsolutno zastario.

Po mišljenju Koprivice, niko nema pravo da odustane od borbe za sankcionisanje korupcije u slučaju "Telekom".

"Kada je tužilaštvo zauzelo stav da je predmet zastario, Vlada je donijela odluku da država, kao oštećena strana, shodno članu 59 Zakonika o krivičnom postupku, preuzme gonjenje i time spriječi gašenje slučaja. Time je poslata jasna poruka da borba protiv visoke korupcije ne može stati pred različitim tumačenjima. Da je ta odluka bila pravno utemeljena, potvrdio je i Viši sud, utvrdivši da zastara nije nastupila. Time je potvrđeno ne samo pravo države da nastavi postupak, već i obaveza institucija da istraju do punog utvrđivanja odgovornosti. Stav Višeg suda je apsolutno pravno održiv i potpuno pravno i činjenično osnovan. Još jednom bih naglasio da je argumentacija Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa u pritužbi tužilaštvu prošlog ljeta, u potpunosti argumentovana. Ako su nam istina i pravda ciljevi, a jesu, onda niko nema pravo da odustane od borbe za sankcionisanje korupcije u slučaju "Telekom". Ta korupcija je dokazana u Sjedinjenim američkim državama", kazao je Koprivica.

Prema članu 437 Zakonika o krivičnom postupku, pojasnio je, zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovno državno tužilaštvo može podići protiv pravosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravosnažnim odlukama.

"Zahtjev za zaštitu zakonitosti se po članu 440 ZKP-a mora dostaviti okrivljenom i braniocu. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se izjavljuje na pravnosnažne sudske odluke kada je krivični postupak pokrenut, u toku ili okončan. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se izjavljuje na odluke kojima je suštinski odlučeno o nekoj pravnoj situaciji, ali samo ako imamo krivični postupak. To znači da postoji naredba, ili optužni akt protiv tačno određenog lica, a ne da je predmet u fazi izviđaja jer u izviđaju nemamo okrivljenog, već postoji samo osumnjičeni. Iz svega navedenog izvodim zaključak, bez želje da utičem na bilo čiji rad, da na konkretno rješenje Višeg suda zahtjev za zastitu zakonitosti jeste nedozvoljen. Shodno tome Vrhovni sud nema procesnih uslova ni osnova da odlučuje u ovom slučaju, kao što je to bio slučaj sa ranijim zahtjevima za zaštitu zakonitosti, kada je uistinu VDT pokazao proaktivan pristup u borbi protiv sudskih odluka kojima je povrijeđen zakon i imao visok nivo uspješnosti, što je od velikog značaja za vladavinu prava", kazao je Koprivica.

Kako je naveo, iz člana 440 stav 2 ZKP-a, jasno i nedvosmisleno proizlazi da bi Vrhovni sud uopšte mogao da odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sudska odluka u odnosu na koju je izjavljen zahtjev mora biti donesena u krivičnom postupku, odnosno u postupku ispitivanja dozvoljenosti zahtjeva mora biti utvrđena činjenica da li je pokrenut krivični postupak u konkretnom predmetu.

"Ovo zbog činjenice da je shodno navedenoj zakonskoj odredbi neophodno postojanje okrivljenog da bi se zahtjev za zaštitu zakonitosti mogao dostaviti okrivljenom i njegovom braniocu na izjašnjenje. Kako u konkretnom predmetu još uvijek nije pokrentut krivični postupak, odnosno nije donesena naredba o pokretanju istrage niti je podignuta neposredna optužnica, niti su procesno identifikovani okrivljeni, već se radi o predlogu za izvođenje dokaza, dakle izviđajnoj radnji, to Vrhovno državno tužilaštvo na ovakvu procesnu odluku Višeg suda, prema mom tumačenju, nije imalo zakonskog osnova da izjavi zahtjev za zaštitu zakonotosti, odnosno Vrhovni sud, nema procesnih uslova za odlučivanje po zahtjevu jer krivični postupak nije pokrenut niti ga u skladu sa sa članom 440. stav 2. ZKP-a moze dostaviti okrivljenima na izjašnjenje, zbog čega je jedina zakonska mogućnost da se navedeni zahtjev odbije kao nedozvoljen", istakao je Koprivica.

On je naglasio da je ovo svakako svojevrsan presedan u postupanju državnog tužilaštva "da se podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti u korist osumnjičenih i to prije pokretanja krivičnog postupka".

"I navodi tužilaštva da se radnjama sprovedenim u drugom postupku iz istog činjeničnog osnova ne prekida rok zastarelosti je u direktnoj suprotnosti sa već uspostavljenom praksom VDT-a u predmetu pokušaja ubistva Tufika Softića iz 2007 godine, u kome je VDT najprije u prvom izvještaju dostavljenoj Komisji za otkrivanje ubistava novinara dopisom VDT-a, Tu. Br. 65/18 od 19. marta 2018. godine 'Ubistvo u pokušaju na štetu Tufika Softića iz 1. novembra 2007. godine' – najprije konstatovalo da zastara nastupa 1. novembra 2022. godine, a kasnije je promjenjen stav VDT koje je dostavilo odgovor Komisiji u tabeli da istaga u tom predmetu i dalje traje", dodao je Koprivica.

Naime, ukazao je, vođena je istraga protiv 3 lica i obustavljena je 2015.godine.

"U petom Izvještaju Komisije VDT iznosi potpuno suprotan stav, a to je da je tužilaštvo potvrdilo Komisiji, dostavljanjem izvještaja-tabele,  da istraga i dalje traje u ovom predmetu iako je prošao rok od 15 godina. Ovim stavom tužilaštvo se sada suprotno dopisu iz 2018. godine opredijelilo da sve radnje koje su preduzimali prekidaju rok zastare, da nema relativne zastare posle 15 godina ili kako su ranije tvrdili 2022. godine, već da se gonjenje nastavlja do apsolutne zastare odbosno da je za to djelo zastara 30 godina čime rok zastare nastupa 2037.godine. Navedeni stav tužilaštva slučaju pokušaja ubistva Tufika Softića je identičan sa stavom Višeg suda u slučaju 'Telekom' koji sada isto to tužilaštvo osporava pred Vrhovnim sudom", objasnio je Koprivica.

Podsjetimo, krajem decembra 2011. godine otvorena je afera „Telekom“, ali do danas niko nije osuđen. Američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) saopštila je prije 14 godina da ima dokaze da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija.

Početkom 2012.godine Komisija za hartije od vrijednosti SAD-a objavila je da je Dojče Telekom, navodno, preko svoje podružnice crnogorskim zvaničnicima u postupku privatizacije isplatio mito.

U tužbi američke Komisije ukazivano je da su podmićivanje omogućila dva člana uprave crnogorskog Telekoma i advokatica, sestra jednog od vodećih funkcionera. U pitanju su četiri lažna konsultantska ugovora, preko četiri of-šor firme koje su agažovane navodno od Mađar Telekoma za konsalting ali su u stvari poslužile da bi se isplatilo mito kako bi mađarski investitor došao do željenog procenta vlasništva.

Dio javnosti odmah je u navodima američke komisije prepoznao Anu Đukanović, sestru ranijeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića. Ana Đukanović je kasnije tužila jedan broj medija koji su pisali da je ona "prva sestra“.

Postupak u SAD, pred njujorškim sudom, vođen je protiv trojice mađarskih direktora, ali je u kasnijoj fazi dio o Crnoj Gori obustavljen. Optužnica se potpuno bazirala na navodima o korupciji u Sjevernoj Makedoniji, gdje je takođe Telekom privatizovan na krajnje sumnjiv način. Postupak u SAD je, međutim, završen vansudskim poravnanjem.

U Crnoj Gori, slučajem „Telekom“ bavio se i Anketni odbor Skupštine Crne Gore, ali je ipak na kraju usvojio samo tehnički izvještaj o radu, bez direktnog zaključka je li ili ne u ovoj privatizaciji bilo sumnjivih poslova i kombinacija.

Specijalna tužiteljka Ana Perović-Vojinović odbacila je krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) protiv Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i više drugih osoba, koje je ta NVO sumnjičila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije.

Perović-Vojinović je u obrazloženju, pored ostalog, navela da je zastara za dio krivičnih djela, za koje je MANS teretio Đukanoviće i ostale, nastupila još prije 15, dok su neka zastarjela prije nešto više od četiri godine.