Dvjestota godišnjica rođenja knjaza Danila Petrovića Njegoša u Matici crnogorskoj obilježena je tribinom na kojoj je lik i djelo državnika, koji je razumio da sloboda nije dovoljna bez institucija, zakona i međunarodnog priznanja, osvijetljeno kroz više aspekata.

Foto: Matica crnogorska

Kako navode u Matici crnogorskoj, knjaz Danilo ostao je upamćen kao vladar koji je imao snage da prekine sa dotadašnjim teokratskim modelom vlasti i uspostavi svjetovnu knjaževinu, čime je Crna Gora sredinom 19. vijeka zakoračila ka modernoj evropskoj državi. O njegovom značaju, Zakoniku, mjestu u kolektivnom sjećanju i zastupljenosti u obrazovanju, te načinu na koji je njegova državna vizija oblikovana kroz umjetnost i političku ikonografiju govorili su pravnici Ivan Jovović i Mladen Vukčević, politikolog Danilo Kalezić i istoričarka umjetnosti Saša Brajović.

Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović istakao je da se u Crnoj Gori u kontinuitetu radi na omalovažavanju lika i djela knjaza Danila, često upotrebom pežorativnih imena.

Jovović i dodao da do skoro nijedan javni prostor, ustanova ili vojni objekat u Crnoj Gori nije nosio naziv po knjazu Danilu, iako je u Beogradu još 1896. godine jedna od ulica dobila naziv po ovom crnogorskom vladaru, što, prema njegovim riječima, jasno svjedoči da sve političke elite u Crnoj Gori tokom 20 vijeka nijesu bazično podržavale Danilov crnogorski državni koncept „Ivanbegovine“.

"One su ideološku podlogu imale u panslavističkoj nacionalno-romantičarskoj orijentaciji vladike Petra II i knjaza/kralja Nikole. Dok se za vrijeme knjaza Danila u crnogorskim školama, po svjedočenju Ljube Nenadovića, nastava odvijala na crnogorskom jeziku, dotle je za vladavine knjaza/kralja Nikole u prosvjetnim ustanovama zakonski uveden srpski jezik", rekao je Jovović.

Podsjetio je i na inicijativu Matice crnogorske da se ustanovi Dan crnogorske pobjede kao državni praznik u čast bitke na Grahovcu iz 1858. godine, podviga koji je, prema njegovim riječima, afirmisao i doprinio crnogorskoj državotvornosti.

"Na kraju, u godini jubileja – 20-godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti – neophodno je prisjetiti se državničkog pregnuća knjaza Danila, jer nam je u postojećim političkim okolnostima neophodna njegova odlučnost, budući da je on dobro znao šta su državni integritet i nacionalni ponos. Zato nam u simboličkom smislu na političkoj pozornici nedostaje neki novi knjaz Danilo, koji bi mnoge doveo poznaniju prava", zaključio je Jovović.

Profesor Vukčević je istakao da je državnički profil Danila Stankova vrlo slojevit.

"Obilježen raskršćima, pregnućima i osporavanjima od početka do posljednjeg dana. Njegov dolazak na prijesto značio je kopernikanski obrt u modelu vladanja – od teokratije do svjetovne države. To će unaprijediti organizaciju vlasti uprkos otporima koji su sezali do mjere njegove lične ugroženosti, a vrijeme će pokazati – i preko te mjere. Uporedo, učvrstio je fakticitet nezavisnosti u predvorju međunarodnog priznanja Crne Gore. Mnogo za nepunu deceniju vladanja, malo za ono što nije dosanjao", rekao je Vukčević.

Kalezić je ukazao na činjenicu da je posljednjih godina objavljeno mnoštvo članaka i publikacija koji se, kako je rekao, na najgrublji način obračunavaju sa zaostavštinom knjaza Danila i njegovim likom i djelom.

"Uključujući i onu završnu etapu njegovog života koja se često, sa političkog terena, svodi na jedan događaj koji je u svojoj biti fikcija i tiče se privatnog sukoba sa jednom porodicom u Crnoj Gori. Kada bismo pravili komparaciju sa načinom na koji je knjaz Danilo pokušao da upravlja Crnom Gorom i onim što danas gledamo i živimo, vidjeli bismo strahovito podudaranje – otpor reformama, otpor deklerikalizaciji društva i otpor uspostavljanju države vladavine prava", rekao je Kalezić.

Istoričarka umjetnosti Saša Brajović, čiju je knjigu „Portreti knjaza Danila I Petrovića Njegoša“ Matica crnogorska objavila 2019. godine, istakla je da Danilovi portreti sublimiraju duboku transformaciju koju je Crna Gora za kratko vrijeme prošla zahvaljujući knjazu Danilu. Predstavila je neke od najreprezentativnijih knjaževih portreta, koji su informativniji nego što se na prvi pogled čini.