Ustavni sud Crne Gore odbio je kao neosnovanu ustavnu žalbu bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice na rješenja o određivanju pritvora nakon osuđujuće presude, jer su sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način obrazložili da postoji opasnost od bjekstva.

Foto: PR centar, arhiva

Na sjednici svih sudija, većinom glasova, ocijenjeno je da su Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore u pogledu opasnosti od bjekstva dali iscrpne, međusobno povezane i konkretizovane razloge koji prevazilaze puki formalizam, prije svega polazeći od činjenice da je nepravosnažno osuđena na deset godina zatvora.

Ustavni sud podsjeća da i Evropski sud za ljudska prava priznaje težinu kazne kao relevantan faktor u procjeni opasnosti od bjekstva, ali samo ukoliko se posmatra u vezi sa drugim okolnostima konkretnog slučaja.

Pored toga, redovni sudovi su posebnu težinu dali činjenici da se sin Vesne Medenice, Miloš Medenica, koji je takođe nepravosnažno osuđen u istom postupku, nalazi u bjekstvu, te da postoji realna mogućnost da joj pruži pomoć u skrivanju.

„Ustavni sud ocjenjuje da ova okolnost ima naročit značaj, jer ne predstavlja hipotetičku pretpostavku, već konkretan i aktuelan činjenični podatak koji ukazuje na postojanje potencijalne logističke podrške za izbjegavanje pravde“, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Na ustavnopravno prihvatljiv način i u skladu sa praksom Evropskog suda, Viši i Apelacioni sud su zaključili da se radi o penzionerki čija su djeca punoljetna, te da ne postoje takve čvrste porodične ili profesionalne veze koje bi je vezivale za određeno mjesto i odvraćale od eventualnog bjekstva.

Ustavni sud je ocijenio i da su redovni sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način razmotrili da li se može obezbijediti prisustvo Medenice nekom blažom mjerom nadzora, ali da u novonastaloj situaciji one nijesu dovoljne. Nije prihvatljiv ni navod kojim se ukazuje na njeno zdravstveno stanje, jer su sudovi na ustavnopravno prihvatljiv način adekvatno obrazložili da se adekvatna zdravstvena zaštita može obezbijediti u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, a po potrebi i u zdravstvenim ustanovama van UIKS-a.

Za Ustavni sud nijesu prihvatljivi navodi da je pritvor određen pod uticajem javnog i političkog pritiska, jer nijesu potkrijepljeni konkretnim činjenicama koje bi ukazivale na stvarni nedostatak nezavisnosti ili nepristrasnosti sudova.

„Sama činjenica da je slučaj bio predmet javnog interesovanja ili medijskog praćenja ne može, bez dodatnih dokaza, dovesti do zaključka da su sudovi postupali pod nedopuštenim uticajem“, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Jedan sudija glasao je protiv i izdvojio mišljenje, navodeći da je Medenica duže od 40 mjeseci u kontinuitetu poštovala izrečene mjere nadzora. Nakon izricanja prvostepene presude, kako ističe, nijesu nastupile nikakve nove niti izmijenjene okolnosti koje bi ukazivale na povećan rizik od bjekstva ili nepostupanje po nalozima suda, a zbog čega je bilo neophodno da joj se odredi pritvor. S druge strane, većinski stav sudija je bio da je upravo nakon izricanja nepravosnažne presude došlo do bitno izmijenjenih okolnosti.

Kako Medenici nije prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost, a preuranjeni su navodi da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje jer postupak još uvijek nije ni okončan, odbijena je žalba i odbačen zahtjev za obustavu izvršenja mjere pritvora.

Medenica je 28. januara pred Višim sudom u Podgorici oglašena krivom zbog četiri krivična djela protivzakoniti uticaj i osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora od deset godina, kao i na plaćanje 50 hiljada eura novčane kazne.