Prijemom Crne Gore u Ujedinjene nacije (UN) prije dvije decenije stavljen je pečat na zvanično međunarodno priznanje Crne Gore, poručio je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović na svečanosti povodom 20 godina Crne Gore u UN-u.

Foto: Vlada Crne Gore

Države članice ove svjetske organizacije 28. juna 2006. godine, Rezolucijom Generalne skupštine UN, a na prethodnu preporuku Savjeta bezbjednosti, jednoglasno su donijele odluku da prime Crnu Goru kao 192. članicu.

„Bio je to trenutak u kojem je stavljen pečat na zvanično međunarodno priznanje Crne Gore kao nezavisne, samostalne i suverene države, ravnopravnog člana međunarodne zajednice.
Bio je to čin o kojem su sanjale generacije građana, jedan od najvažnijih datuma u modernoj istoriji Crne Gore. Vjerujemo da je 28. jun 2006. godine trenutak povratka Crne Gore na globalnu scenu“, istakao je Ibrahimović.

Ulazak Crne Gore u UN 2006. naročito je značajan i jer je, kako je poručeno na događaju, odluka donesena neposredno nakon što je država obnovila svoju nezavisnost. Ubrzo su uspostavljeni i diplomatski odnosi sa Austrijom, o čemu je na prijemu u Vili Gorica govorio ambasador te države u Crnoj Gori Kristijan Štajner.

„Nakon referenduma 2006. godine i Deklaracije o nezavisnosti, 12. juna u Luksemburgu je organizovan sastanak na kojem je zaključeno da je Crna Gora nezavisna država sa punim subjektivitetom, te da će države članice EU razvijati odnose sa Crnom Gorom. Istog dana, Austrija je zvanično priznala nezavisnost Crne Gore, a mjesec dana kasnije uspostavljeni su diplomatski odnosi“, naveo je Štajner.

Rezidentna koordinatorka UN u Crnoj Gori Karolin Tiso ukazala je na najznačnije pomake u prethodne dvije decenije.

„Imate zaista precizne rezultate koji su otključali određena pregovaračaka poglavlja. Imali smo naše agencije koje su bile uključene u različite reformske agende, sarađivali su vašim zaposlenima u ministarstvima i nekad anijesu toliko vidljivi vaši doprinosi kada su u pitanju komplikovane i zahtjevne reforme. Crna Gora je prešla na najviši nivo ljudskog razvoja sa 52. na 48. mjesto. Podržavali smo reforme u obrazovanju i socijalne reforme“, zaključila je Tiso.