Donald Tramp se vratio tamo gdje je sve počelo, prenosi Danas.

Foto: YT screenshot/NBC

Nakon višemjesečnog vođenja neubjedljivog sukoba sa Iranom i nastavljanja svoje turneje preobražaja Vašingtona i osvete, Tramp se u utorak vratio u predizbornu kampanju kako bi povratio lik političkog borca za nagrade koji je transformisao Republikansku stranku, piše CNN.

Izabrao je Pensilvaniju, državu dragu njegovom srcu koja mu je dva puta pomogla da osvoji Bijelu kuću i gdje je izbjegao pokušaj atentata, kako bi pokušao da se okrene od kaznenih troškova rata ka predizbornoj kampanji na srednjoročnim izborima.

„Mi smo najvrelija zemlja na svijetu“, izjavio je predsjednik.

Ipak, Trampovo teatralno ponašanje otkrilo je lošu stranu njegovog političkog metoda. Retorika koja pokreće njegovu bazu često otuđuje mnoge druge birače i ne može da održi njegov politički kapital dok pokušava da vlada.

Odbijajući se od bučne stranačke gomile, Tramp je bio primjetno angažovaniji nego tokom svojih pospanih nedavnih pojavljivanja u Ovalnom kabinetu ili na konferenciji za novinare na kraju samita G7 u Francuskoj prošle nedjelje.

Otvorio je svoj puni repertoar, proglašavajući da je carinama spasao radna mjesta i pokrenuo renesansu proizvodnje. Lažno je tvrdio da su demokrate izborne prevare; pogrešno je implicirao da transrodne žene preuzimaju ženski sport i optužio je „pospanog“ bivšeg predsjednika Džoa Bajdena da predsedava invazijom migranata.

Tramp se povezao sa lažnim samoskromnim humorom, dok su uzvici „SAD, SAD“ tresli fabriku kamiona Mak, što je odjeknulo krešendom MAGA na njegovim pobjedonosnim izborima 2016. i 2024. godine.

Često na Trampovim skupovima, pristalice izgledaju kao da se provode kao nikad u životu, što ističe kako je njegova veza sa glasačima iz radničke klase koje je odvukao od demokratske baze podjednako kulturna – i zasnovana na vibracijama – koliko i ekonomska.

„Osjeća se kao borba“, divio se UFC borac Bo Nikal nakon što je pozvan na binu i posmatrao grozničavu atmosferu, nešto više od nedjelju dana nakon što se potukao u kavezu na travnjaku Bijele kuće na Trampov 80. rođendan.

Ponekad predsjednici, iscrpljeni mukotrpnim poslom, ponovo otkriju svoj politički identitet kada krenu na put. Trampove gomile pune njegove političke baterije i nagovještavaju nešto suštinskije u njegovom političkom projektu od njegovih nedavnih fiksacija, poput pokušaja da izgradi fizičko nasljeđe u granitu i zlatu sa projektom balske dvorane Bijele kuće i u patriotskoj plavoj boji na reflektujućem bazenu začepljenom algama na Nacionalnom tržnom centru.

Ipak, Trampov splet pompeznosti, pretjerivanja i laži predstavlja ukus koji stiču samo njegovi najlojalniji glasači. I potrebna mu je daleko šira kohorta republikanaca, nezavisnih i bivših demokrata da izađu na izbore u novembru.

Dakle, dok je u utorak ponovo stvorio svoje političko srećno mjesto, njegov govor se činio kao pravi argument za pogrešne izbore.

Tramp malo nudi Amerikancima zaglavljenim u krizi troškova života

Dok je bjesnio zbog neuspjeha Kongresa da usvoji restriktivne izborne zakone, Tramp je malo ponudio Amerikancima koji se bore da priušte račune za namirnice ili visoke troškove stanovanja. Ljudi zabrinuti zbog pristupa zdravstvenoj zaštiti mogli su biti zbunjeni njegovim govorom protiv alternativne energije ili čudnim zaključkom iz njegovih vojnih avantura u Iranu i Venecueli da je „ideologija muslimana malo drugačija od ideologije katolika“.

Čak 70 odsto Amerikanaca u nedavnoj anketi CNN/SSRS koji misle da je loše uradio posao u ekonomiji verovatno neće imati mnogo strpljenja sa njegovom tvrdnjom u utorak da je „nasledio“ sve što ide po zlu od demokrata.

A Trampovo obećanje da će kraj rata značiti da će problemi sa troškovima života Amerikanaca biti zbrisani teško da je ubjedljivo, jer je ista ekonomska stega otežavala život milionima ljudi prije nego što je pokrenuo rat.

Cijene trenutno padaju na nivoe koje nikada niste vidjeli. A sada, sa padom nafte, vidjećete nešto zaista nevjerovatno“, obećao je Tramp.

Nedostaci Trampovog učinka su posebno važni na mjestima poput predgrađa Alentauna, koje ga je ugostilo u utorak. Ako republikanci izgube mjesta u Predstavničkom domu u tako osjetljivim okruzima širom zemlje, njegove posljednje dvije godine u Bijeloj kući biće jadna rutina demokratskih istraga i prepreka na putu ka onome što je ostalo od njegove političke agende.

„Moramo da pobijedimo na srednjim izborima“, rekao je predsjednik, u jednoj od svojih retkih direktnih referenci na izbore. Ovo je primjetno nakon ranog ljeta u kojem je uglavnom bio odsutan iz predizborne kampanje.

Tramp je više puta frustrirao republikance i svoje osoblje Bijele kuće ismijavajući koncept „pristupačnosti“ koji dominira američkom politikom i predstavlja najbolju nadu Demokratske stranke za povratak na vlast na Kapitol Hilu – ako može da prevaziđe sopstvene izazove u smišljanju jakih političkih tema.

Na sceni u utorak, najbolji argumenti nisu došli od predsjednika, već od pristalica odabranih da zastupaju njegove politike.

Narednik Sem Elijas iz policijske uprave Vitlejema, otac šestoro djece, svjedočio je da je jedna od Trampovih prepoznatljivih politika – smanjenje poreza na prekovremeni rad – učinila život mnogo lakšim. „Za moju porodicu, ove uštede su se pretvorile u ono što je nekada bio jednodnevni izlet u park, sada je noćenje na obali Džersija“, rekao je Elijas.

Društvene mreže i reklame u kampanji mogu umnožiti takve trenutke, ali na Trampovom skupu i u bučnom talasu uvreda na Truth Socijal koje on svakodnevno izbacuje, oni imaju tendenciju da budu preplavljeni.

Tramp sada gleda unazad, a ne u budućnost

Predsjednik nikada nije bio konvencionalan političar. Godine 2016, njegovi skupovi su najavljivali neviđeni i neortodoksni politički talenat koji je pocijepao udžbenik predsjedničke politike. Dok je ustajao, posmatrao je svoje mase kao jastreb, koristeći ih kao ogromnu fokus grupu dok su njegovi fanovi iz MAGA reagovali na nove replike. One koje su pogodile pravo u centar, zatim bi se iznova i iznova ponavljale. Međutim, u utorak je bio više retrospektivan nego revolucionaran.

Ipak, pokazao je da ostaje zabavljač, autsajder i bič političke korektnosti.

Ali od trenutka kada je stao pred mikrofon i izjavio „Pobijedio sam u ovoj državi ubjedljivom većinom“, činilo se da je Tramp u stisku sopstvenih briga.

I u svom završnom refrenu „ponovo ćemo učiniti Ameriku bogatom. Ponovo ćemo učiniti Ameriku zdravom… Ponovo ćemo učiniti Ameriku jakom. Ponovo ćemo učiniti Ameriku ponosnom“, prizivao je stvarnost za koju, pokazuju nedavne ankete, većina građana ne vjeruje da će ikada postići.

Trampu je potrebno više od njegove baze da se pojavi u novembru kako bi poštedio republikance.

Samo izgovaranje najvećih hitova iz 2016. i 2024. neće biti dovoljno.