Snažno strateško partnerstvo Crne Gore sa Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) jedan od vitalnih interesa države, poručio je predsjednik poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić, prenose Vijesti.

Foto: Skupština Crne Gore 

On je to poručio u parlamentu, govoreći o Sporazumu između Vlade Crne Gore i Vlade SAD o saradnji u implementaciji strateških projekata, najavivši da će ga njegova stranka podržati.

"Podržaćemo ga zato što smatramo da je snažno strateško partnerstvo Crne Gore sa SAD jedan od vitalnih interesa naše države. I za nas to nije nov pristup politici. Naprotiv, ovaj sporazum vidimo kao nastavak jednog strateškog odnosa koji Crna Gora gradi gotovo tri decenije", istakao je.

Kako je dodao, krajem devedesetih, u vrijeme kada je politika Slobodana Miloševića tadašnju SR Jugoslaviju "dovela do međunarodne izolacije, ekonomskog propadanja i sukoba sa demokratskim svijetom, Crna Gora je napravila izbor da ne vodi rat protiv demokratskog svijeta".

"Izabrala je očuvanje mira, reforme i otvaranje prema Evropi i SAD. Taj politički zaokret prepoznala je administracija predsjednika Bila Klintona. Američka državna sekretarka Medelin Olbrajt je u martu 1999. tadašnjem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću prenijela da je američka podrška Crnoj Gori snažna i nepokolebljiva. Pošto smo skloni brzom zaboravljanju, važno je znati da ta podrška nije ostala samo politička. Prema podacima tadašnje američke administracije, samo tokom 1999. godine SAD obezbijedile su oko 55 miliona dolara ekonomske pomoći Crnoj Gori – oko 35 miliona kroz budžetsku podršku i oko 20 miliona kroz tehničku i humanitarnu pomoć", poručio je, dodavši da je, za Crnu Goru tog vremena, koja je, prema njegovim riječima, pokušavala da sačuva unutrašnji mir, ekonomsku stabilnost i nastavi reforme, to bila izuzetno značajna pomoć, posebno zbog toga jer u tom periodu počinje da se gradi i ekonomska samostalnost Crne Gore.

"Krajem 1999. uvedena je njemačka marka kao paralelno sredstvo plaćanja, da bi potom postala jedina valuta, čime je napravljen jedan od ključnih koraka monetarnog i ekonomskog odvajanja od sistema pod kontrolom Beograda. Dakle, mnogo prije referenduma 2006. stvarane su političke, institucionalne i ekonomske pretpostavke da Crna Gora može samostalno odlučivati o svojoj budućnosti. A nakon obnove nezavisnosti taj strateški pravac je nastavljen. Crna Gora je jasno definisala svoje evropske i evroatlantske ciljeve, a partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama bilo je jedan od najvažnijih oslonaca tog procesa. Naše partnerstvo je 2017. krunisano članstvom Crne Gore u NATO-u", kazao je.

Šef kluba poslanika DPS-a je poručio da i kada danas govori o tome, treba se prisjetiti da "taj put nije imao podršku svih".

"Dok smo mi gradili partnerstvo sa Vašingtonom i zapadnim saveznicima, bilo je onih koji su palili NATO zastave, protestovali protiv članstva, razapinjali šatore ispred ovog parlamenta i političke saveznike i finansijsku podršku tražili u Moskvi. Ako su oni koji su se nekada protivili NATO-u i strateškom vezivanju Crne Gore za Zapad danas spremni da podrže snažnije partnerstvo sa SAD – to je dobro za Crnu Goru. Ali, je važno da znamo da ovo partnerstvo nije počelo juče, i da smo mi izlili temelje te saradnje. I upravo zato smatramo potpuno prirodnim da nakon političkog i bezbjednosnog partnerstva danas napravimo ozbiljniji iskorak i u ekonomskom partnerstvu sa SAD", rekao je Nikolić.

On je ukazao da "sporazum koji je pred njima otvara tu mogućnost".

"On prepoznaje saradnju u oblastima infrastrukture, energetike, bezbjednosti i tehnologije, kao i projekte regionalnog povezivanja, među kojima se posebno navodi Jadransko-jonski koridor. To su upravo oblasti u kojima Crnoj Gori treba ozbiljan kapital. Ali nama nije potreban samo kapital. Potreban nam je kvalitet kapitala. Potrebni su nam tehnologija, znanje, pristup velikim finansijskim institucijama i transfer znanja prema domaćoj privredi. Jer nije svejedno odakle dolaze investicije u puteve, energetiku, digitalnu infrastrukturu, telekomunikacije, luke i druge sisteme od nacionalnog značaja. Jer velike infrastrukturne investicije danas nijesu samo ekonomsko pitanje. One su i pitanje bezbjednosti i dugoročnog strateškog pozicioniranja države. Zato je prirodno da Crna Gora, kao članica NATO-a i buduća članica Evropske unije, želi snažnije prisustvo američkog kapitala. Crna Gora dobro zna koliko međunarodno povjerenje može uticati na ekonomiju male države", poručio je.

Prema njegovim riječima, ne smije se zaboraviti da je u prvoj godini nakon obnove nezavisnosti postojao snažan priliv stranih investicija.

"Prema podacima Centralne banke, ukupan priliv stranih direktnih investicija u 2006. godini iznosio je oko 644 miliona eura, dok je neto priliv bio oko 466 miliona eura. Investitori iz čak 77 država ulagali su te godine u Crnu Goru. To nije bio samo ekonomski podatak. Bio je to i pokazatelj međunarodnog povjerenja u novu državu, njenu stabilnost i njen evropski i evroatlantski pravac.

Kasnije su se nizale ozbiljna ulaganja i investicije : EPCG - A2A - prodali za 436 miliona, otkupili za 244 miliona, milijarda za kabal prema Italiji, 800 miliona za Portonovi, 700 miliona za Porto Montenegro, 423 miliona za Lušticu i Mamulu, 150 miliona za ski centre na sjeveru, milijarda eura za auto-put", podsjetio je.

Nikolić je dodao da je "danas potrebna nova generacija investicija".

"I upravo tu vidimo najveći potencijal ekonomskog partnerstva sa SAD. Ne treba nam američki investitor samo da uloži novac. Treba nam američki partner koji će sa kapitalom donijeti tehnologiju, znanje, standarde i pristup novim tržištima. Pri tome ne krećemo od nule. Američka privredna komora u Crnoj Gori već godinama predstavlja važan most između američke i crnogorske poslovne zajednice. Ali, sad taj odnos treba podići na viši nivo. Naša ambicija ne treba da bude nekoliko američkih kompanija više. Ambicija treba da bude da Crna Gora postane prepoznatljiva i pouzdana destinacija za kredibilan američki kapital na Zapadnom Balkanu", kazao je.

Nikolić je istakao i da Crna Gora "za to ima ozbiljne prednosti".

"Članica smo NATO-a, na putu smo prema Evropskoj uniji, koristimo euro, imamo izlaz na Jadran, Luku Bar i potencijal da budemo dio važnih regionalnih saobraćajnih, energetskih i digitalnih koridora. Posebno je značajno što Sporazum prepoznaje Jadransko-jonski koridor. Ako partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama može pomoći da ubrzamo taj projekat, obezbijedimo kredibilne partnere, finansiranje i tehnološku ekspertizu – onda tu mogućnost treba iskoristiti. I tu dolazimo do jednako važnog dijela naše pozicije. Mi danas glasamo za snažnije strateško partnerstvo Crne Gore i SAD. Ne glasamo za pravo bilo koje Vlade da pod oznakom 'strateškog projekta' radi šta želi. Zato je važno što i sam Sporazum prepoznaje domaće i međunarodne obaveze Crne Gore u oblasti javnih nabavki i insistira na poštovanju domaćeg i međunarodnog prava i najboljih međunarodnih praksi u borbi protiv korupcije. Na tome ćemo insistirati. Svaki projekat mora biti ekonomski opravdan i transparentan", kazao je.

On je poručio da "državna imovina i javni interes moraju biti zaštićeni".

Domaća privreda mora dobiti priliku da učestvuje. Crna Gora mora dobiti transfer tehnologije i znanja. I svaki projekat mora biti kompatibilan sa našim evropskim putem. Jer partnerstvo sa Vašingtonom i članstvo u Evropskoj uniji ne bi trebalo da budu konkurentske politike. Makar nijesu bile do sad. Zato je naša pozicija jasna. Imamo povjerenje u strateško partnerstvo Crne Gore i SAD. To nije isto što i imati povjerenje u ovu Vladu kao izvršioca svakog projekta koji iz Sporazuma može proisteći. Međutim, ima i određene političke simbolike u današnjoj raspravi. Nekada smo bili optuživani da Crnu Goru 'predajemo Zapadu'. Danas svi žele investicije sa Zapada. Nekada se politička alternativa evroatlantskom putu tražila u Moskvi. Danas se u SAD traže partneri za strateške projekte Crne Gore", rekao je.

"Mi zbog toga nikako ne možemo biti nezadovoljni. Naprotiv. To potvrđuje da je strateški kurs koji smo postavili izdržao test vremena. Njegovi temelji stvarani su krajem devedesetih. Učvršćivani obnovom nezavisnosti 2006., i članstvom u NATO-u 2017. A biće zaokruženi članstvom Crne Gore u Evropskoj uniji", dodao je.

On je poručio da je "sad trenutak da političko i bezbjednosno partnerstvo sa SAD dobije još snažniju ekonomsku dimenziju", te da će zato DPS podržati ovaj sporazum", a ne zbog ove Vlade ili bilo koje partije.

"Nego zato što je snažno političko, bezbjednosno i ekonomsko partnerstvo Crne Gore i SAD trajni interes naše države, a naša obaveza biće da insistiramo da svaki projekat koji iz tog partnerstva proistekne bude transparentan, ekonomski opravdan, usklađen sa evropskim putem i, prije svega, dobar posao za Crnu Goru", zaključio je.