Francuskinja Žan Kalmen je zvanično osoba koja je najduže živjela i to je veoma dobro dokumentovano.

Žan Kalmen, Foto: Screenshot, mtilton/You Tube

Rođena je 21. februara 1875. godine,  a umrla je iste godine kad i princeza Dajana, 1997. godine. Živjela je tačno 122 godine i 164 dana. Nije bolovala i bila je poprilično energična starica. Sa svojih 150 cm i jedna 45 kilograma, voljela je da tvrdi da nikada nije bila bolesna.

Rođena je u bogatoj porodici brodograditelja, u gradiću Arlu, u Provansi. Njenu cijelu porodicu je krasila dugovečnost jer su njeni roditelji živjeli do tj. njena majka do 86 godine, a otac je doživio 93 godine. Njenom bratu je falilo 3 godine do 100. 

Njeno djetinjstvo je bilo fino i ugodno, učila je da svira klavir, da slika, a školu je završila sa 16 godina.

Još jedna lagodnost njenog života je bila i to što nije morala da mijenja prezime prilikom udaje jer se udala za rođaka Fernanda Nikola Klementa. Dede po ocu su bili braća, a bake po ocu sestre i zato je Fernando zapravo bio dupli rođak. Ona je tada imala svega 21 godinu i nije brinula o mnogo stvari, imala je poslugu, živjela u stanu koji se nalazio iznad porodične firme. Vozila je bicikl, bavila se mačevanjem, učistvovala u muzičkim recitalima sa prijateljima i jednostavno uživala u životu.

Ćerku Ivon, svoje jedino dijete, je rodila 1898. godine. Njena ćerka je preminula od tuberkuloze na svoj 36 rođendan. Nastavila je da čuva svog unuka Frederika, ali je on poginuo u saobraćajnoj nesreći 1963. godine.

Kada je imala 90 godina, potpisala je ugovor od doživotnom izdržavanju jer nije imala bliskih srodnika. Ugovor je potpisala 1965. godine sa advokatom Andreom Fransoa Rafrajeom. U ugovoru je stajalo da će posle njene smrti, stan u kom je živjela pripasti Andreu, a on će joj mjesečno plaćati 2.500 franaka. Advokat to nije dočekao jer je umro 1995. godine, a Žan je uspjela da od njega dobije toliko novca da je mogla da kupi još jedan takav stan. Iako je umro, njegova porodica je morala da nastavi sa ispunjavanjem obaveza pre njoj. Naravno, sve do njene smrti.

Ponosno je isticala da je samo jednom imala konjuktivitis. Njegovala se puderom i maslinovim uljem. Pušila je od udaje pa sve do 117. godine. Bicikl je vozila do 100 godine i ne bi ni prestala da nije slomila zglob. Oporavila se mnogo brže za ženu njenih godina i nastavila da hoda.

Do 110. godine je živjela samostalno, ali je onda morala da pređe u dom za stare. Tražila je da je bude pijre 7 sati. Svaki dan je započonjala molitivom na prozoru. Voljela je da se zahvaljuje Bogu što je lijep dan i što je živa. Umjela je da se pita zašto je živa toliko dugo, radila je gimnastiku uz klasičnu muziku sa vokmena, a zaposleni u domu su pričali da je brža od ljudi koju su mnogo mlađi od nje. 

Skromno je objedovala, naročito za doručak. Obično je pila kafu i jela dvopek. Nije voljela ribu, a dezert je bio obavezan uz svaki obrok. Posle svakog obroka je pila porto i pušila cigareta. 

Voljela je čokoladu i uvijek je morala da je ima. Na nedeljnom nivou je jela kilogram čokolade. Voljela je da drijema popodne, da sluša muziku i da se druži sa ljudima iz doma. Patila je jer nije više mogla da riješava ukrštene riječi jer joj je to bilo omiljeno. Pušila je uvijek cigaretu prije spavanja, a ljekari su je zvali ''žilavim kolačićem''.

Smrt joj je došla iznenada i uzrok nikad nije otkriven.  Ogluvila je i oslijepela mjesec dana pred smrta, ali da je van toga bila zdrava, po priči doktora. 

Te 1997. godine svijet je ostao bez Majke Tereze i princeze Dajane. U Francuskoj se sjećaju da je te godine umrla i Žan Kalmen.