Đorđe Balašević nije izdržao bitku protiv koronavirusa. Napustio nas je danas u 67. godini, a ostavio nam je zalog za vječnost. Njegova ćerka Beba medijima je uspjela da potvrdi očevu smrt samo jednom riječju - kratkim "da".
Foto: Screenshot, Al Jazeera Balkans/You Tube
“Neko bi pomislio da sanjati svake noći isti san znači nedostatak mašte, ali tu se radi jedino o nedostatku mašte onog ko bi to uopšte i pomislio”, pisao je Đorđe Balašević u svojoj “Knjizi koje nema”. Nije tako davno bila 2018. godina kad je ovo djelo bilo pravi hit beogradskog Sajma knjiga, na kojem se tražio primjerak više, kao i uvijek i sa svim gde je Đole bio u igri, jer čak i oni koji se sa njim nisu u svemu slagali, morali su da mu se dive.
Bio je jedan jedini.
A baš u toj knjizi, koja vrca od njegovog jedinstvenog humora i mašte, ima jedna priča koju treba čitati s posebnom pažnjom. Zato što nije izmišljena – ona nosi sjećanje na jedan od najtežih perioda u životu Đorđa Balaševića.
Jelena Beba Balašević, njegova ćerka, ispričala je tada da je to “bajka” koju su joj pričali kad je nakon teške saobraćajne nesreće, u kojoj je povrijedila kičmu, ležala nepokretna u bolnici i prolazila kroz pakao. Govorila je da je to priča koja joj je pomogla da ponovo stane na noge.
“Ne bi bilo tačno reći da je ovo prva Đoletova bajka. OK, prva tatina bajka. Neću kriti da ovu vijest pišem ja, Beba, srednje dijete i jedan od urednika (smem da se foliram malo). Dakle, bilo bi to nefer prema Lepoj protinoj, Boži Pubu, prema Uspavanki za dječaka, prema, na kraju krajeva pesmi koju najviše izbjegavam: Naopakoj bajci. Pomenuti likovi su (vjerovatno) izmišljeni, oni žive i dalje u fantastičnom pejsažu vrbaka pod mjesečinom, u birtiji okruženi kibicerima u transu, negdje tamo gdje im je zauvijek lijepo. No, Naopaka bajka nažalost nije izmišljena.
U njoj su stvarni i bolnički suteren kao tunel ka nebesima i hladni čelik skalpela i onaj prvi snijeg koji u ovoj priči ne donosi čudnu pesmu, praporce i svatove. Čekaj, to je on o tebi pisao? Ono kad si imala nesreću? Je l’ ti stvarno pričao bajku, pitali bi radoznalci. Nisam je ja imala. Imali smo je svi. I nije tema za ovu priliku. Ali da, jeste, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa, pričali su mi bajku o tome da ću izaći pješke iz bolničke sobe i ta bajka se na sreću obistinila. Mislim o tome upravo sada, dvadeset godina posle Naopake, dok sjedim i kucam malu vijest da je tata napisao bajku koju neću izbjegavati. Naprotiv.
U međuvremenu sam diplomirala književnost pa imam pravo čak i malo da se foliram u ulozi književnog kritičara, a šta bolje definiše pravog knjiškog moljca od parafraziranja Šekspira? Dakle, Knjiga Koje Nema je građa od koje se prave snovi, a čitav naš život je snom zaokružen. To je bajka koja te rastuži kada se završi… Ne zato što nije srećan kraj, jer onda baš i ne bi bila prava bajka, već zato što je kraj. Kao urednik, morala sam da je pročitam nekoliko puta. I moram da priznam da je biti urednik ove knjige takođe posao iz bajke. Ovo je knjiga o Knjizi koja povezuje prijatelje… I sasvim sam sigurna da će povezati sve Nas”, napisala je tada Beba.
PROČITAJTE I OVO:
---Georgiev se OPROSTIO od Balaševića: Ode Đole TIHO i bez POZDRAVA---
KOMENTARI (0)