„Daj odrasli svijete, budi jednom dijete,

Moćan si ko čelik, sve ti nešto fali, budi jednom velik – kao što su mali...“

Foto: privatna arhiva/ustupljena fotografija

Kada se pomene ime Dragan Radulović, ovo su jedni od prvih stihova kojih se mnogi sjete, stihovi koji su obilježili djetinjstva generacijama. Oni stihovi koji ostaju kao svjedok jednog vremena...

A takvih stihova koje nam je podario veliki Dragan Radulović, bilo je mnogo. Njegov stvaralački opus dosezao je do svih grana umjetnosti, i bio je nezaustavljiv.

Upravo je zato i danas, 70 godina nakon njegovog rođenja, svaki njegov stih poseban, svaka njegova emisija posvećena najmlađima aktuelnija nego ikada ranije, a svede se na ono što je toliko jednostavno, a mnogima teško – ljubav.

ČUVANJE SJEĆANJA NA VELIKOG UMJETNIKA

Vođena svim tim, porodica Dragana Radulovića je odlučila da osnuje istoimenu Fondaciju, a kako u razgovoru za naš portal ističe njegov sin Ognjen, želja im je da sačuvaju i novim generacijama učine dostupnim njegovo bogato i raznoliko stvaralaštvo.

„Mi smo namjerno pustili da protekne neko vrijeme, jer mislim da je velika istina da je „vrijeme majstorsko rešeto“. Ove godine, kada je 70 godina od rođenja, pravi je trenutak, jer je uvijek lijepo i simbolično obilježavati početke. A, Dragan Radulović je svojim stvaralaštvom, obezbijedio svoje mjesto i među sadašnjim i među budućim generacijama. Tako da je bitan samo početak, jer kraja nema. Jedan od prvih poduhvata Fondacije će biti publikovanje monografije, koja će se „desiti“ tokom ove godine i koja će na jedan lijep, pitak ali istovremeno i ozbiljan, naučno utemeljen način, prvenstveno djeci, ali i odraslima približiti Draganovo stvaralaštvo", ističe on za Kolektiv.me.

Foto: privatna arhiva/ustupljena fotografija

U znak čuvanja sjećanja na lik i djelo velikog umjetnika, uskoro će u Glavnom gradu biti organizovana posebna manifestacija posvećena najmlađima.

Od naredne godine, predviđena je i dodjela Međunarodne nagrade za književnost za djecu i mlade.

„Ljudi iz Sekretarijata za kulturu Podgorica, došli su na divnu ideju da ove godine povodom obilježavanja 70 godina od rođenja Dragana Radulovića (rođen 1. maja), krajem aprila naprave manifestaciju posvećenu Draganovom stvaralaštvu. Biće namijenjena djeci, imaće čitav niz segmenata koji će uključivati djecu i podsticati njihovu kreativnost, a zatim i dio koji će se baviti značajem književnosti za najmlađe. Manifestacija će biti tradicionalna, i od naredne godine podrazumijevaće i Međunarodnu nagradu za književnost za djecu i mlade“.

ČISTA EMOCIJA I LJUBAV

A uz Dragana Radulovića, stasavale su generacije i genercije.

Počevši svoj kreativni i profesionalni put negdje 70-ih godina, ubrzo je, pored bavljenja poezijom "zagrizao i medijski hljeb“, te osvojio srca publike širom regiona. Kao rijetko ko je umio da priđe djetetu, uđe u njegov svijet i gledaocima predstavi čistu emociju i ljubav.

Upravo zbog toga, i danas – poslije više od tri decenije, na njegov stvaralački opus niko ne može da ostane ravnodušan.

„Dragan je po meni višestruko zanimljiv, jer je njegovo stvaralaštvo veoma slojevito. Jedan sloj je da je čitav svoj život posvetio najmlađima, i trudio se da ih sačuva ne samo od odraslih, nego i od onog što su odrasli produkovali 90-tih nažalost. Nikada se nije ni u kom smislu kompromitovao, i uvijek je bio i do kraja ostao borac za dječiji osmijeh. Sa ponosom je na reveru nosio bedž „Dječije stranke“ koji je sam dizajnirao i ukrasio nošom ili „tutom“. Količina iskrene emocije, empatije i pregalaštva koje je uložio da tada najmlađima, u teškom vremenu uljepša živote i izmami osmijeh kroz TV storije, novogodišnje programe, priredbe Dječijeg saveza, muzičke festivale u Podgorici, Rožajama… Sve to rekao bih i danas zrači, i njegovo stvaralaštvo čini uvijek aktuelnim i mnogima bliskim", ističe Ognjen za Kolektiv.me.

Foto: privatna arhiva/ustupljena fotografija 

I u TV stvaralaštvu je imao raznolik pristup.

Sa jedne strane tu su nezaboravne dokumentarne emisije o djeci koju život nije mazio, i od kojima se gledaocima često „stegne grlo“, a koje su osvajale brojne nagrade na TV festivalima u bivšoj, velikoj Jugoslaviji. Sa druge strane tu su recimo stihovane „Iščašene bajke“, mjuzikl verzije "Ivice i Marice", "Snežane i sedam pankera" koje su i dan danas, nakon gotovo 30 godina od nastanka aktuelne i zanimljive djeci.

Sav njegov predani rad bio je i ovjekovječen brojnim nagradama u zemlji i širom regiona, a neke od njih su: Trinaestojulska nagrada za najveće domete u oblasti kulture i umjetnosti, nagrada oslobođenja Titograda za najbolje ostvarenje iz oblasti umjetnosti, nagrada 19. decembar, nagrada UNICEF-a...

Dragan Radulović je bio neumoran.

Odmarajući od televizije i poezije, kako je sam govorio, bavio se reljefnim slikarstvom.

"On to nikada nije previše ozbiiljno shvatao, niti je tome pridavao veliki značaj, niti je želio da se kolegama, prijateljima slikarima „miješa“ u njihovo polje djelovanja, već mu je to bio jedan divan kreativni ventil, gdje je jedan dio svoje energije pretakao u te zanimljive reljefne forme. Draganove reljefne slike nadahnute poezijom, izlagane su u nekoliko navrata. Jedna od aktivnosti Fondacije biće usmjerena ka tome, da ih u  perspektivi, vidi što šira publika".

Foto: privatna arhiva/ustupljena fotografija 

Pored svega, Dragan je stizao i da se amaterski bavi fotografijom.

Uz nekoliko fotoaparata, nije propuštao zabilježi važne porodične trenutke, ali i svijet oko sebe. Crno – bijele fotografije su tako danas tihi i dragocjen svjedok jednog vremena i stvaraoca u njemu.

"U ovih 20 godina, kada Dragana fizički nema, na žalost, ne vidim da se desio iko sličan u Crnoj Gori, a i šire ko bi se sa takvom ljubavlju, iskrenošću i sa takvom posvećenošću bavio djecom, na toliko polja...“, objašnjava Ognjen za naš portal.

Kako dodaje, Dragan je bio neko ko je suštinski, „u dušu“ razumio djecu.

To nam najbolje oslikavaju njegove pjesme  - od onih koje lako uče djeca koja tek progovore, preko onih koje uče prvaci, do poezije koja je bliska onima koji su u završnim razredima, kada se javljaju i ljubavne patnje, i nastaje ono „sudaranje“ između svijeta odraslih i svijeta djece.

„Ako će veliki ljudi i dalje kao u šali,

Da ubijaju i oholo vode rat,

Ja ću i dalje da ostanem ovako mali,

i neću da porastem za inat...“

„Za to se bukvalno trebalo roditi. Niti ja, neko od ljudi koje znam, nema tu vrstu dara da tako komunicira sa djecom. To ne može da se nauči. To se rađa. Upravo ta sinergija koju je on imao u sebi – i pjesnika i televizijskog stvaraoca, a prije svega nekog ko je suštinski volio, razumio i osjećao najmlađe i „znao da se uzdigne na dječiji nivo“, dovela je do toga da on iza sebe ostavi djela koja su djeci jednako bliska i tada i danas", zaključio je Ognjen Radulović za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ