Često čujemo kako se stari zanati danas napuštaju, te da ono što zahtijeva izrazitu posvećenost, ljubav i trud polako iščezava iz naše svakodnevice. Rijetki su, čućemo, oni koji prkose novim trendovima.

Foto: ustupljene fotografije/privatna arhiva

Jedan od njih je Đoko Medojević - živi i stvara u Mojkovcu, a izradom gusala bavi se već gotovo 40 godina.

Prve gusle napravio je za brata Milana po povratku iz vojske.

„Tada sam kupio alat i polako sebi zadavao izazove, radeći dio po dio gusala po prvi put. Tako je sve počelo i traje i danas“, istakao je majstor na početku razgovora za Kolektiv.me.

Naš je sagovornik samouk, mada potiče iz porodice koja ima tradiciju pravljenja predmeta od drveta. U ranoj mladosti, počeo je koristiti očev alat.

„Od njega sam naučio da je sve moguće napraviti, ako se uloži mnogo truda i strpljenja. Taj stav mi je mnogo pomogao“, kazao je Medojević.

Majstor je do danas nastavio strpljivo i posvećeno stvarati, te radove ističe i na svom sajtu gusle.me.

Foto: ustupljene fotografije/privatna arhiva

OD SJEČE DO LAKIRANJA

Dužina trajanja izrade gusala, kako navodi naš sagovornik, zavisi od mnogo čega. Što je rad komplikovaniji i zahtjevniji, to će i proces izrade biti duži.

Sam proces sastoji se iz nekoliko faza.

Prva je sječa odgovarajućeg drveta bez godova, najčešće u januaru kad je najmanja „mrezga“, tj. najmanja vlažnost u drvetu. Potom ide sušenje od mjesec do dva, a onda - gruba obrada drveta „taslak“. Nakon nedjelju dana, provjerava se da li je drvo spremno za dalji rad ili je potrebno još vremena da se osuši, objašnjava Medojević za naš portal.

Finalna je faza izrada samih gusala, a to, kako kaže majstor, traje od 20 do 40 dana u zavisnosti od broja i složenosti motiva duboreza. Česti motivi su koza, orao, na kalici Manastir Ostrog... Nakon završenog duboreza slijede konačni radovi: postavljanje strune na guslama i gudalu, kože na kalici i lakiranje.

Za najveći broj modela Medojević koristi javor. Tako, kako ističe, gusle imaju lijep zvuk, dugotrajne su i postojane, pa mogu „živjeti“ i preko 200 godina.

Sem toga, tako su i pogodne za izradu i svaki detalj duboreza na njima postaje vidljiv.

„Takođe, radio sam gusle od drveta kao što su orah, trešnja, šljiva, brijes i jofa. Osim u boji i izgledu, zavisno od vrste drveta, moguće su i male varijacije u zvuku koji gusle proizvode“, kazao je majstor.

Foto: ustupljene fotografije/privatna arhiva 

Motivi koji na Medojevićevim modelima dominiraju, te koji ga posebno inspirišu, vezani su za istoriju ovih prostora. Na njima su Njegoš, Vuk Karadžić, Lovćen, orao, borba za slobodu…

„Gusle su, u našem narodu, jedan od simbola borbe, instrument uz koji se slavilo i tugovalo, njima su prenošena usmena predanja sa oca na sina, sa generacije na generaciju. One su svjedok naše istorije, uz njih se pjevalo u dobru i zlu, na njihovim strunama se prenosila istorija. U zlim vremenima one su služile da se uz njih digne moral, a u dobrim da se podsjetimo slavnih momenata naše istorije“, slikovito ističe Medojević za Kolektiv.me.

Prilikom izrade gusala majstor uključuje i vjerske motive kao što su Manastir Ostrog, Sv. Đorđe i druge ikone. Starinske gusle sa kojima se susretao kroz odrastanje bile su jednostavnije izrade, uglavnom sa kozom ili orlom i manjim brojem motiva u duborezu... Njihov oblik koristio je kao osnovu za svoje gusle, te je počeo dodavati sve više motiva u duborezu.

Posebnost Medojevićevih gusala u tome je što je svaki primjerak unikatan, budući da ih izrađuje ručno. Stoga, isti motiv koji se nađe na modelima gusala nikad neće biti u potpunosti isti, te će, kako kaže, uvijek postojati razlike nastale usljed bezbroj udaraca čekića o dlijeto.

Foto: ustupljene fotografije/privatna arhiva 

Teško je procijeniti koliko je modela do danas majstor naprovio, ali, kako kaže, u pitanju je značajan broj. Zimski mjeseci donose najviše slobodnog vremena, i najpogodniji su za izradu gusala i duboreza.

Medojeviću su, kako kaže, svi modeli koje je izradio dragi, no i među njima ima onih koji su za njega posebno vrijedni.

„Od svih modela koje sam izradio izdvojio bih svoje prve gusle, jer su me one uvele u ovu lijepu priču kao i gusle koje sam namijenio mom najstarijem sinu Ivanu. Jedne su od mojih najboljih modela. Samo na gudalu koje ide uz njih sam radio nedjelju dana. Gudalo je sa dvije zmije i orlom na grani na vrhu“, istakao je Medojević.

VJEŠTINA KOJA „IZUMIRE“

Naš je sagovornik potvrdio konstatacije o odumiranju zanata i napuštanju tradicije.

„Nekada su gusle imale neuporedivo veću ulogu i značaj za naše ljude. Uglavnom su sve muške glave u kući znale da guslaju, često se čula pjesma u kućama. Kada u kuću dođe gost koji je poznat kao dobar guslar, nevjesta mu donosi gusle i to je najveća čast i ugođaj za sve pristutne. I danas su rado viđene u svakom domu, ali njihova uloga je daleko manja, posebno kod mladih“, objasnio je majstor, ističući da je cilj kod njih probuditi ljubav prema tradiciji i guslama, da bi oni mogli da je prenesu na svoje potomke.

Veliku ulogu u očuvanju tradicije, prema Medojevićevom mišljenju, imaju KUD i folklorna društva.

Što se tiče samog zanata, u Crnoj Gori ima dobrih majstora gusala i duboreza, kazao je majstor, međutim brine ga što nema mnogo mladih majstora. Prema njegovom mišljenju, sada je pravi trenutak da se uz neke programe podrške i obuke više mladih ljudi upozna sa ovim zanatom.

„U suprotnom, može se desiti da naš nacionalni instrument neće imati ko da pravi", dodaje za naš portal.

Foto: ustupljene fotografije/privatna arhiva 

Foto: ustupljene fotografije/privatna arhiva

Sem gusala, naš sagovornik izrađuje i duboreze i ikone, a radio je i na spomen česmi kod Hrama u Mojkovcu.

„Prema projektu arhitekte Radojevića iz Novog Sada, radio sam na spomen česmi koju je porodica Đurović poklonila Hramu u Mojkovcu. Izlivena je u betonu i pripremljena za bojanje i ostale završne radove, koje su nastavili i na odličan način odradili drugi“, kazao je majstor.

Ipak, najveće zadovoljstvo pričinjava mu upravo izrada gusala.

„Teško je opisati osjećaj koji imam znajući da nešto što sam napravio ukrašava nečiji dom, i da će ga naslijediti njihovi potomci i da će se uz njih pjesma čuti“, zaključio je Medojević za Kolektiv.me, ističući kako na taj način osjeća da daje svoj mali doprinos očuvanju jedne tradicije.

Mia KRUŽIĆ