Nađa Erić, učesnica Survivora, 22. rođendan proslavila je u Dominikanskoj Republici, a tom prilikom prijatelji iz plemena poklonili su joj nakit koji su napravili od materijala pronađenog na ostrvu.
Foto: Survivor Serbia, Youtube/screenshot
"Napraviti nešto ni od čega je najlepši poklon, stvarno" ‒ zahvalila im je Nađa, koja je javno priznala da je srećna što je uspJela da sačeka rođendan kao takmičar.
"Kada su počeli da me nominuju, bila sam ubjeđena da ću ubrzo krenuti za Beograd, ali još sam ovdje", kazala je Nađa.
Za svoje 22 godine Nađa je osjetila previše tuge i bola.
"Sve je počelo 18. aprila 2000. godine. Mojoj mami najveća želja je bila da rodi ćerku i da se djevojčica zove Nađa. Porođaj je prošao u najboljem redu, izgledalo je da je sve kako treba, čak smo došle kući. Međutim, ljekari su napravili grešku prilikom porođaja, mama je dobila sepsu, upala u komu i već posle deset dana je bila sahrana. Svi članovi uže i šire familije pokušavali su da doprinesu na svoj način. Ipak, u vrtiću su djeca govorila „moja mama“, a ja „moja tata“ ‒ ispričala je Nađa kroz suze.
Otac se nije baš najbolje snašao sa malim djetetom, pa je ćerku ostavio kod babe i djede sa majčine strane.
"Oni su preuzeli brigu o meni prvih nekoliko godina mog odrastanja. Baba mi je bila bog, sa njom sam bila najviše povezana", kaže Nađa.
Idiličan period se završio naglo, kada se otac ponovo oženio.
"Sa maćehom sam imala turbulentan odnos. Bila je mlada i nije se snašla u novoj situaciji, pa je burno reagovala na neke moje „greške“. Prečesto je bilo buke i dreke, ali i udaraca. Pokušavala sam da budem što duže nad knjigom, samo da ne bih morala da sjedim sa njom. Kada su se razveli, bila sam najsrećnije dijete na svijetu. Mislim da ova rečenica najbolje govori koliko mi nije prijao njihov brak, njihovo neslaganje i njen način vaspitavanja koji je bio pregrub", otkrila je Nađa u svojoj ispovjesti pred kamerama.
"Tata i ja ostali smo sami. Taj period pamtim kao najljepši, ali je najkraće trajao. Našao je novu djevojku i kula se opet srušila. Sve divno što smo nas dvoje imali, svi naši mali rituali, sve je to nestalo: pravljenje toplih sendviča uveče, igranje igrica, odlasci na skijanje i na more. Ponovo sam izgubila odnos sa tatom, koji je počeo da pije. Još kratko sam živjela sa njima, jer sam shvatila da mi ne prija nemati porodicu. Nisam imala utisak da tu pripadam, pa sam otišla", zaključila je.
I nama su umirale majke i tetke , pa smo živi dan danas .
KOMENTARI (1)