Da li vjerujete u svoje snove?

Foto: Privatna arhiva/ Ustupljena fotografija

Postoji jedna izreka koja kaže: “Slijedi snove, jer oni znaju put”. To je dokaz da nikada ne treba odustati od onoga što želimo da postignemo.  

Dokaz da od svojih snova i ideja ne treba odustajati je i trojac iz Crne Gore, koji je iz svoje dnevne sobe napravio video igricu “Bleak Faith” čije je pojavljivanje pravo osvježenje na tržištu, ali i na prostoru naše države.

Ko bi rekao? Samo troje ljudi, prevelike ambicije, Crna Gora... I da upravo vizija donosi uspjehe, koliko god to bilo teško na početku, svjedoči Rade Vukčević, čiji je pseudonim Gabriel Martel i koji jedan od kreatora video igrice “Bleak Faith”.

Za Kolektiv.me objašnjava kako su se usudili da naprave ovakav projekat i kako se javila ideja, te da li su se susreli sa kritikama naše javnosti.

Za sve je zalužen trojac, odnosno Rade Vukčević, njegov brat Mišo Vukčević i Mirko Stanić.

“Ideje za kreiranje ove video igrice proistekla je od mog mlađeg brata Miša Vukčevića, nakon što je kao stipendista završio na Dejvidsonu u Americi. Startna ideja je bila grafička novela, ali je shvatio da dosta labavo tržište za vizuelnu umjetnost, bez ukoliko nije “ful spektar”, zahtijeva ipak više komponenti kao što su animacija, grafika, trodimenzionalnost i muzika. Tad je odlučio da takav grafički scenario bude glavni impuls ove video igrice. Nakon što se psotavila ideja, ja i Mirko Stanić (programe) smo pod Mišovim vodstvom razvili taj svijet uz njega, vizuelnim, programskim, umjetničkim, arihitektonskim i narativnim elementima koji su onda upotpunili njegove prvobitne ideje.”, kaže Rade Vukčević.

SPOJ ARHITEKTURE I MEĐULJUDSKIH ODNOSA

Foto: YouTube screenshot/ Bleak Faith

Sagovornik našeg portala objašnjava da je cijeli proces trajao četiri godine, te da u prvih godinu dana nijesu imali konkretnog programera.

U početku su učili, savladavali različite programe i kako se implementiraju razni umjetnički elementi u taj proces, kako bi ljubitelji tog sadržaja mogli da igraju već sada, možemo reći, najbolju video igricu “Bleak Faith”.

Vukčević ističe da su počeli od nule, ali da im se na kraju, iako je čitav proces trajao četiri godine, trud isplatio.   

U razgovoru za naš portal otkrivaju kako je teklo kreiranje pomenute igrice.

 

Foto:YouTube screenshot/ Bleak Faith

“Proces realizacije toga je dosta u suštini jednostavan, iako je jako teško to za izvesti jer je vrlo jasno koje komponete trebaju za jednu video igricu da bi funkcionisala kako valja. Treba mehanika da bi igrač nešto radio u toj igrici, treba priča, koja bi služila kao kompas, to je navigacija kroz sistem, treba joj arhitektura da bi definisala atmosferu, trebaju joj zvukovi, muzika a onda i vizuelni efekti da se obogati kompletan doživljaj. Ali sve zajedno kada se sabere, nas trojica smo iza cijele igrice, mada je Mirko specifično programirao stvari dok smo ja i Mišo uradili sav kreativni, vizuelni, audio i narativni dio. Naravno, tu je moj brat kao kapetan odlično upravljao brodom i postavljao fantastično taj generalni pravac svijeta u kome bi trebalo da ide video igrica zajedno sa ostalim karakteristikama - koja je u esenciji i jedna apokaliptična distopija međuljduskih odnosa, arhitekture i života.” objašnjava Vukčević.

„PROJEKAT PROISTEKAO IZ NAŠIH DNEVNIH SOBA“

Prema riječima našeg sagovornika, tokom procesa se dosta istraživalo kako bi pronašli konačnu verziju igrice koja bi ponudila igračima određeni doživaljaj, te da je ista nastala iz njihovih dnevnih osoba.

 

“Radilo se dosta toga, korišćeni su različiti programi. Postupak mogu da uporedim sa pravljenjem jela u kuhinji. Prvo izabereš sastojke  i onda isjeckaš sve, i onda sve to zajedno skuvaš. I sve je to identično sa animacijama, samo u početku teže. Jer moraš da animacije edituješ, da ih elibiraš, da ih nakačiš dobro na rigove, da ih implementiraš  kako bi  izgledali  dobro  i imali tu dozu  kvaliteta.  Ali se dosta toga radilo u našim dnevnim sobama. Iz kuće smo naprvili igricu koja je dobro prošla na tržište, i može da se mjeri sa svim tim najvećim video igricama i upoređuju se posljednjih dana po Zapadu”, navodi sagovornik za Kolektiv.me

Na pitanje kome je namijenjen ovakav kreativni vid projekta, Vukčević odgovara da što igrač ima više saznanja o umjetnosti, to će mu biti jasnije koju poruku nosi ovakva video igrica.

“Namijenjena je svim igračima, ali je jednako bitna i ljudima koji nikad do sada nisu  igrali video igrice, kao i jednoj odrasloj publici. Prema mom mišljenju, taj gejmig svijet malo pati od jedne infatelnizacije zadnjih godina, gdje se sve priče  svode na nekakve ”mikrobakice” i vrlo malo proizvoda koji se bave nekim bitnim komentarima kao što su psihički socijalni, istorijski, kulturni, nacionalni. Mi kada smo radili igricu, nama je  sve to bilo bitno. Što omogućava da što je čovjek zreliji i što je umjetnički upućeniji to će da mu bude jasnija igrica, a ljudi od ovakvih video igrica očekuju neki određeni doživljaj “, objašnjava kreator igrice.

MISTERIOZNI PRISTUP U KOME IGRAČ STALNO ISTRAŽUJE

Sagovornik Kolektiva ističe daj im je akcenat bio usmjeran ka tome da igrač kada jedan put odigra ovu igricu, ostvari interakciju sa tim vizuelnim svijetom.

Foto: Privatna arhiva/ Ustupljena fotografija

“Potrudili smo se da napravimo poseban doživljaj u kome su istraživanje, arhitektura, prostor, dinamika svega toga zajedno sa atmosferom u suštini primarni, a ne game play. " Jer game play nije taj koji ti definiše iskustvo, koliko sama interakcija sa sa tim svijetom." ovu razmakni, komplikuje misao onamo

Kako nam je rekao, u samom startu im je pomogla jedna ekipa hiperlojalnih fanova koji su bili zaljubljeni u tu grafičku novelu, kao i ljudi koji su primijetili da postoje mlade osobe iz Crne Gore čija bi ideja mogla da se suprostavi konkurenciji u tom polju.

“Prvi val pomoći bio je kikstarter i to što smo tada skupili, dok je drugi val bio od strane Ministarstva kulture Crne Gore. To nam je bilo od vitalnog značaja, i stvarno su nam pomogli. Ljudi iz Ministarstva bili su nastrojeni oko čitavog procesa zbog toga što ovakvih projekata nema previše u našoj zemlji. I to im je sve djelovalo svježe, i doprinijelo je da se stvori euforija kod svih onih koji su htjeli da učestvuju, u jednom, sada, već ozbiljnom video igricom odavde”,  navodi Vukčević.

ZA POHVALU  I PRIMJER ZA SVE OSTALE  MLADE LJUDE!

Kreator ističe da su oni jedini tim iz Crne Gore koji se na tržištu pojavio sa ovakom ozbiljnom igricom, i da to samo po sebi predstavlja pečat kako za ovu državu, tako i za same njih.

Ponosni su, ističe, na sve što su uradili do sada.

“Mislim da nijesmo jedini koji rade ovakav tip projekta. Koliko sam upućen, ima nešto manje timova koji prave ovakve igrice, ali to je dosta na amaterskom nivou. I to što se pravilo od igrica na ovom području, to su bili minijaturne varijante za mobilni telefon, brouse, brouse igrice. Ali, ovog nivoa niko ništa nije radio jer smo mi prva grupa koja je objavila u ovoj količini kontenta. I ponudili smo priče, dizajn, efekte, heroja... Igrica je direktno postavljena na steam, a onda poslije na konzole.  Ali kada nešto izađe na Sony 5, X boX, SONY 4 najnovije varijante, onda je to sam za sebe pečat i ozbiljan projekat, jer je sistem, i mnogo je oštar i određuje šta može da se izbaci, a šta ne smije”,  poručuje sagovornik portala.

KRITIKE SU STIZALI IZ DOMOVINE, A OSUDE IZ INDUSTRIJE

Foto: YouTube screenshot/Bleak Faith

Rade Vukčević napominje da su naišli na kritike baš od ljudi iz Crne Gore, a ne iz inostranstva kako bi se očekivalo.

Ali opet, sa druge strane, uvijek su postojali ljudi koji vjerovali u njihov uspjeh i bodrili ih da istraju u svom projektu, što je rezultat upravo video igrica koja se sada plasira na velika tržišta.

“Naš narod umije da bude oštar ponekad, i neki od najoštijih komentara su došli iz domovine umjesto inostranstva. S druge strane, taj dio javnosti koji vjeruje nam je davao vjetar u leđa, ali smatram najveći dio njih je potpuno indiferentan, jer generalno smo jedna cinična sredina koja još uvijek ne vjeruje da Crna Gora može ipak da udara iznad svoje kategorije i da juri izazove koji su manje-više do prije pet minuta bili nedostižni, tako da kad navijaju dobro, a kada kritikuju to je baš oštro. Ali većina niti prati, niti ih zanima. Bili bi zanimljiviji da igramo fudbal, ali dok nam god kladionice uređuju društvo, a ne umjetnički i kulturni centri i galerije, bojim se da će taj problem potrajati i da ljude neće shvatiti suštinu ovakvih projekata”, navodi sagovornik.

Takođe, osude su dolazile i od ljudi iz industije koji su posvetili godine u kreiranju istih projekata, ali im nije polazilo za rukom da se to plasira na tržište.

“Osude su dolazile od ljudi koji su u toj industriji. Oni su se posvetili ovakvim projektima, ali im je uvijek falilo nešto što bi taj proizvod (igricu) plasiralo na tržišu. A onda im je bilo nejasno kako se pojavio trojac iz Crne Gore sa igricom koja se plasirala tako dobro u tom virtualnom svijetu, i upoređuje se sa najboljima. Mi smo predstvaljali taj šraf u sistemu, kome se niko nije nadao. Mislim da tu ima dosta paranoje i doze ljubomore, a opet s druge strane ima pojedinaca koji su oduševljeni sa svim što smo uradili  i koji smatraju da je ovo svjež val pristupa dizajnu, narativu i ideje koje smo unijeli, ali nema ih na tržištu”, iskren je bio Vukčević.

Foto: Privatna arhiva/ Ustupljena fotografija

SPOJ NESPOJIVOG - BLECK FAITH NIJE SAMO IGRICA

Kako kaže, ova video igrica je spoj literature, arhitekture i djelova koji je razlikuju od ostalih.

“Mi smo htjeli da napravimo amalgamaciju kvalitetne literature koja uključuje Njegoša, Marka Aurelia i druge, ali da igrica ima i arhitekturu (od socijalrealizma SFRJ do momenata japanskih gradova, Tokija i Pekinga), te spajanje tih uticaja u jedno. Osvrnuli smo se i na mango crtače koje smo spojili sa baroknim i renesansnim teoretičarima. Dakle, u tom dizajnerskom aspektu uspjeli smo da spojimo nešto za šta smo mislili u početku da nije moguće”, objašnjava kreator.

ODUSTAJANJE NIKAD NIJE BILA OPCIJA

Odlika hrabrih je da istraju.

Kao trojac nikad nijesu željeli da odustanu od ovakvog projekta, iako nijesu znali kakav će ishod biti. A oni su primjer da se upornost uvijek isplati, i da iz toga proizilazi samo kvalitetan sadržaj - u ovom slučaju igrica.  

“Ne, nijesmo nikad htjeli da odustanemo od projekta, a da je bilo teško jeste, i previše... jer zahtijeva jednu nerealnu disciplinu koja nadmašuje sve rutine od 9 do 17h. Jer kada ste sami - trojac, sve se radi drugarski i junački se ulazi u kretivni podvig za koji se ne zna tačno do kraja kakav će da ispadne. Najvažnije je ostati jak  i  istrajan. Interno se osjeća dug prema  kreativnom stvaranju, i da se taj dug isplati svakodnveno”,  ističe Vukčević.

On vjeruje da čovjek kada izabere ideju, onda mora da “izvaga” koliko je spreman da ide daleko i da ulaže u istu. 

“Mislim da smo uradili dobar posao, jer smo na steam dosta ćemo brzo i na Konzule, izbacujeno apdejtovi svakih nedjelju dana. Dokazali smo da nam je stalo do ovog projekta, da stojimo iza ovoga kao tim. Faktički kada čovjek odluči sam da napravi posao, onda je uspjeh zagarantovan”.

OD SNOVA SE NE ODUSTAJE LAKO

Foto: YouTube screenshot/Bleak Faith

Prema njegovim riječima ne odustaje se lako od onoga što se želi i sanja.

Tako da se neće samo zaustaviti na igrici Bleak Fith, već hoće da se posvete i drugim značajnim projektima koji su blisko vezani za stvaralaštvo i koji imaju tu umjetničku notu.

“Planovi za budućnost je da nastavimo da se bavimo ovim. Ali smo sada došli do neke faze gdje znamo da sljedeću igricu kada budemo kreirali nećemo raditi sami, nego ćemo moći mi da formiramo taj tim sa kojim želimo da radimo i da to sve ide nekim ljudskim tempom, jer smo ja i brat karakteri koje ne zanimaju samo video igrice. Imamo više ambicija i  kreativnih projekata koji nas zanimaju, od muzike, filma, animacije do anima serije. Sve su to informacije koje nijesu samo vezane za Bleck Faith. Plan je da se radi kao što smo oduvijek radili i stvaramo neki drugi vid umjetnosti”, jasan je bio Vukčević.

Foto: YouTube screenshot/Bleak Faith

Sagovornik je imao i poruku za sve one ljude koje su inspirisali, jer su napravili projekat koji se mjeri sa samim vrhuncem industrije video igrica.

“Nijesmo samo mi ti koji smo sposobni da sanjaju. Ima više nas, pogotovo iz ovakvih sredina, u kojima je san nekad mnogo važniji od realnosti i to definitivno važniji nego uslovi koji postoje. San nečega daje razlog i to kompasno preciziranje karaktera, i gdje čovjek treba da ide kroz život. Znam koliko je važno da se vidi ovaj projekat i da može da uspije. Morate da vjerujete sami sebi i da stisnete zube, naučite sve što vas zanima, i da konačno krenete u realizaciju svojih ideja, jer do tog dijela je samo mašta. A kada krene da se mijenja taj dio realnosti, onda se mijenja sve ostalo i dolazi do velikog uspjeha. Tako, da slijedite svoje snove, sve je moguće”, zaključuje Rade Vukčević ili ti  Martel.

Piše: Višnja Cvetković