Muzička umjetnost je njen svijet, svaka odsvirana nota posebna emocija, a tonovi koji nastanu „griju srce“.

Ustupljena fotografija; Foto: Ivona Radović

Piše: Marija Bojović

Svu tu magiju stvara Podgoričanka Amela Frljučkić, kada zasvira na harmonici, instrumentu koji nosi posebnu čar, i koji često nije prvi izbor damama za usavršavanje.

Tako je bilo i sa našom sagovornicom – na prijemnom ispitu za upis u nižu muzičku školu, komisija je procijenila da Amela treba da počne da svira harmoniku, što se tada devetogodišnjoj djevojčici, i nije baš dopalo.

Ipak, poslije početnog opiranja, harmonika je ubrzo zauzela posebno mjesto u njenom srcu.

„Na prijemnom za upis u nižu muzičku školu komisija je odlučila da trebam svirati harmoniku, čime kao devetogodišnjakinja nisam bila ni malo zadovoljna! Šta više, trebalo je dosta ubjeđivanja od strane roditelja da uopšte počnem pohađati nastavu. Ipak, brzo sam promijenila mišljenje i zavoljela harmoniku, te danas te svoje početke prepričavam sa smiješkom i navodim ih kao sretnu okolnost koja je odredila moj profesionalni put“, ističe Amela na početku razgovora za Kolektiv.me.

OD POČETNOG PROTIVLJENJA, DO TRI AKADEMIJE

Rado se sjeća časova sa svojim prvim nastavnikom Omerom Đurđevićem.

Njegovo strpljenje i entuzijazam za podučavanjem, kod Amele je dodatno probudilo želju da vrijedno svira, pa je ubrzo muzičku školu voljela više od osnovne.

Kako naglašava, već tada je znala da će baš muzika biti njen životni poziv i mnogo više od profesije.

Posebna ljubav i ambicija za napredovanjem, koja ruši sve prepreke.

„Ako izuzmemo početno protivljenje, brzo sam zavoljela proces rada, svakako najviše zahvaljujući radu mog prvog nastavnika Omera Đurđevića koji je tokom čitavog školovanja pokazivao strpljenje i entuzijazam. Muzičku školu sam brzo zavoljela više od osnovne škole i rano sam odlučila da će muzika biti moj životni poziv. Nastavila sam srednju muzičku školu u klasi vanserijskog profesora Saše Markovića te godine učenja od njega svrstavam u poseban period života jer je izvršio veoma pozitivan uticaj na mene”. 

Sve je to odvelo na dalje muzičko usavršavanje.

Amela je tako upisala Muzičku akademiju u Sarajevu, a tokom studija, imala je priliku da se školuje i na Consevatorio di Musica “Guiseppe Tartini” u Trstu , kao i u Ljubljani, na “Akademiji za Glasbo”.

Vrijednim i predanim radom, 2017. godine je stekla zvanje magistrice muzičkih umjetnosti na harmonici.

“Upisati pa onda i završiti Muzičku akademiju je poseban izazov za svakog muzičara. Prije svega, upisu Muzičke akademije moraju prethoditi godine velikog rada i odricanja (u zavisnosti od instrumentalnog odsjeka prima se od 1-5 studenata po godini), a potom i hiljade sati vježbanja instrumenta do same akademske diplome. Dane na akademiji pamtim po sjajnom druženju sa kolegama, podršci profesora, našim putovanjima, koncertima i nagradama kao i po tome što sam se na akademiji i u Sarajevu osjećala kao kod kuće”, naglašava Amela za portal Kolektiv.me.

MAGISTRICA POLITIČKIH NAUKA SPOJILA NESPOJIVO

Ipak, naša sagovornica se nije zaustavila samo na muzičkom obrazovanju.

Uspjela je da spoji dvije naizgled nespojive oblasti, pa se može pohvaliti i zvanjem magistrice političkih nauka, gdje je u toku svog istraživačkog rada analizirala uticaj politike na muzičko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini.

Svoje stečeno znanje dalje će unaprijediti na doktorskim studijama.

“U toku prve godine studija na Muzičkoj akademiji osjetila sam potrebu za izučavanjem vanmuzičkih disciplina i odlučila sam upisati još jedan fakultet. Silabus koji je nudio odsjek politologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu mi se dopao na prvu, te sam poprilično brzo odlučila da želim upisati ovaj odsjek. Ove dvije oblasti sam spojila po prvi put tokom pisanja master rada gdje sam istraživala uticaj politike na muzičko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, a ove akademske godine sam upisala i doktorski studij na istom fakultetu pod mentorstvom prof.dr Sarine Bakić. Doktorskim istraživanjem ću nastaviti izučavati odnose politike i umjetnosti čemu se radujem”. 

Ustupljena fotografija; Foto: Ivona Radović

A, po čemu je harmonika poseban instrument?

Prvi podaci o harmonici datiraju iz davne 1822. godine, kada se smatra da je konstruisao Kristijan Fridrih Ludvig Bušman.

Od tada, do danas, kroz vjekove, harmonika je mijenjala svoj izgled, prilagodljivost,… ali nikada nije gubila na svom značaju i posebnosti.

“Svaki instrument je divan i donosi radost. Harmonika je instrument koji je potpuno priljubljen za gornji dio tijela (a ako izvođač sjedi instrument se oslanja i na noge), što izvođaču daje utisak potpunog fizičkog kao i slušnog sjedinjenja sa harmonikom. Volim boju tona harmonike i to što zaista, ponekad, ako uhvatite pravi momenat možete osjetite da vam tonovi harmonike griju srce. Taj osjećaj doprinosi da ljubav prema harmonici nema kraj”.

Na svom Instagram profile, Amela nerijetko kroz pisanu riječ predstavlja mnoge korisne savjete, a koji se između ostalog tiču nedostatka samopouzdanja i treme, koji mogu biti najgori neprijetalji.

Kako ističe naša sagovornica, bez obzira na to kojom se profesijom bavite, nedostatak samopouzdanja i trema mogu značajno ugroziti postizanje dobrih rezultata.

Prema njenim riječima, samopouzdanje podjednako važno kako na sceni, tako i van nje.

“Bez obzira na to kojom se profesijom bavite, nedostatak samopouzdanja i trema mogu značajno ugroziti postizanje dobrih rezultata. Ipak, ovo su normalni osjećaji koje svi osjetimo s vremena na vrijeme, ali scena je nepredvidiva i često iz nas izvuče i ono najbolje, ali i najslabije. Godinama svaki umjetnik razvije mehanizme za kontrolu ovakvih emocija te se negdje i “sprijatelji” sa njima, ali bih rekla da je samopouzdanje podjednako važno i van scene kao i na sceni”.

SOLISTIČKI KONCERT ZA DVIJE DECENIJE DRUŽENJA SA HARMONIKOM

A, kada se nađe na sceni, Amela najčešće izvodi savremenu umjetničku muziku kao i tradicionalnu muziku u sopstvenim aranžmanima.

Primijetila je da publika podjednako dobro reaguje na oba žanra, i da su “dobitna kombinacija” ako se iskombinuju na koncertima.

Tako je kroz svoj prvi digitalni album i knjigu “Muzička razglednica iz Crne Gore", na poseban način predstavila pjesme koje su obilježile jedan period.

Šta je inspiriše?

“Ljepota zvuka instrumenta, priče koje su inspirisale nastanak nekih tradicionalnih pjesama, radoznalost koja se posebno budi kada pišete muziku, ali i radost do koje dolazi kada ono što napišem podijelim sa publikom. Najviše pamtim savjete mojih nastavnika/profesora harmonike kojih se prisjećam svakodnevno, ali i drugih profesora. Imala sam sreću da sviram sa talentovanim muzičarima i da uživam u tome. Spisak bi bio dug, tako da neću nikoga navoditi konkretno, ali bih voljela da u budućnosti sarađujem sa kolegama koje sviraju žanrove koji se na prvu čine dalekim harmonici”.

Do kraja godine, našu sagovornicu čekaju mnogi sjajni projekti.

Osim što će biti koncentrisana na svoje doktorske studije, čekaju je i brojne inicijative na kojima će raditi u Muzičkom centru Crne Gore.

Takođe, 2023. je za Amelu posebna, jer baš ove godine proslavlja dvije decenije sviranja na harmonici, a tako značajan jubilej planira da kruniše solističkim koncertom.

“Biću fokusirana na obaveze koje imam kao studentica na doktoratu, ali i na sjajne inicijative i projekte na kojima će se raditi u Muzičkom centru Crne Gore kojeg sam na svoju veliku radost dio. Ovo je godina u kojoj ću proslaviti tačno dvadeset godina druženja sa harmonikom, te se nadam da ću ovaj važan događaj za mene proslaviti jednim solističkim koncertom sa publikom”, zaključila je Amela Frljučkić za Kolektiv.me.

⇒ ⇒ Ovaj tekst je finansiran kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, a koji realizuje Ministarstvo kulture i medija;