Potpredsjednice Skupštine Crne Gore, Zdenka Popović reagovala je nakon što je umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić odlučio da zabrani izvođenje predstave “IzloŽene” u ovoj ustanovi kulture.

Foto: I. Šljivančanin/ Skupština Crne Gore 

Njeno reagovanje prenosimo integralno: 

Prvenstveno kao žena, a onda kao potpredsjednica Ženskog kluba i potpredsjednica Skupštine Crne Gore, smatram da je Jelićeva reakcija izrazito neosjetljiva i neodgovorna. Njegovo nipodaštavanje teme ženske obespravljenosti i diskriminacije je uvrjedljivo i ignorantsko, posebno ukoliko uzmemo u obzir posao koji obavlja.

Umjesto da podrži osnaživanje žena i promovisanje jednakosti, on svojim mizoginim stavom koči napredak u borbi za pravednije društvo. Jelićev komentar pokazuje njegov nedostatak empatije prema ženama koje su zaista suočene sa nasiljem, diskriminacijom i obespravljenjem. Odbijanje podrške predstavi koja obrađuje važnu društvenu temu, poput ženske obespravljenosti, pokazuje nepoštovanje prema umjetnosti kao sredstvu za podizanje svijesti o društvenim problemima. Takođe, ograničavanje slobode izražavanja i umjetničkog stvaralaštva nije prihvatljivo u demokratskom društvu.

Jelićeva tvrdnja da ne vidi diskriminaciju žena u svom okruženju ne uzima u obzir opsežne studije, statistike i svakodnevne životne priče koje svjedoče o nejednakosti koju žene doživljavaju u različitim sferama života, uključujući radno mjesto, politiku, domaćinstvo i javni prostor. Alarmantno je da je, prema procjenama koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), svaka treća (35%) žena u svijetu tokom svog života pretrpjela iskustvo bilo fizičkog i/ili seksualnog nasilja od strane bliskog partnera. Ni djeca nijesu pošteđena jer djeca su često pod ozbiljnim uticajem nasilja nad majkama, direktno ili indirektno, kao svjedoci nasilja. Djeca svjedoci nasilja nad ženama proživljavaju sličnu traumu i posljedice kao i primarna žrtva nasilja i kod njih postoji veća vjerovatnoća da budu budući počinioci ili žrtve takvog nasilja.

Nasilje nad ženama uzrokuje bol, strah, uznemirenost, smanjuje sposobnost viktimizovane žene da produktivno doprinosi porodici, privredi i javnom životu, i iscrpljuje resurse socijalnih službi, pravosudnog sistema, ustanova zdravstvene zaštite i poslodavaca – što su troškovi koje je neophodno posmatrati u pogledu ljudske patnje i ekonomskih gubitaka.

Stoga, pozivam Jelića da pokaže da je svjestan netačnosti, neispravnosti i mizoginosti svojih stavova i javno se izvini svim ženama, a posebno žrtvama nasilja, te da se obrazuje o važnosti borbe za rodnu ravnopravnost i eliminaciju svih oblika diskriminacije.