Kriza u Željezari ne jenjava. Dok se traži investitor za zakup pogona u toj fabrici, radnici negoduju zbog kašnjenja zarada, a menadžment sa Elektroprivredom i resornim ministarstvom traži model opstanka.

Foto: arhiva, gov.me/screenshot

U fabrici gotovo da nema proizvodnje, zbog čega je minus u kasi Željezare iz mjeseca u mjesec sve veći.

Odmah nakon kupovine Željezare uz puno zanosa i euforije sređivao se fabrički krug. Godinu kasnije, vrijeme kao da je stalo. Nakon propalih pokušaja da pogone čeličane i kovačnice preuzme starteški partner, u Sindikatu su zabrinuti, ali ipak ne gube nadu.

“Bolje da niko ne dođe nego da dođe neko ko bi nastavio praksu bivših investitora, a to je samo uništavanje imovine, uništavanje postrojenja, a na kraju ostavljanje ogromnog minusa i radnika na ulicu”, kaže predsjednik Sindikata Željezare EPCG Ivan Vujović

No, dok je Elektropirivrede za Željezaru nema zime, iako minus u kasi svakodnevno raste. Bez proizvodnje i sa 350.000 eura mjesečnih troškova za plate, dugovi fabrike koje zasad pokriva Elektroprivreda premašili su uveliko milion i po eura. Prethodno su za plate potrošena još dva miliona, dobijena kroz dokapitalizaciju.

“Za ovo godinu dana mi nijesmo imali nijedan novi program. Sve ono što je rečeno upravo na ovom ovdje mjestu prije više od godinu dana nije realizovano. Nemamo ni betonske stubove, ni armaturne mreže, nemamo ni rešetkaste stubove, nemamo ni cinkaru”, kaže Vujović.

Od svega najavljivanog u željezarinim radionicama, u posljednjih pola godine jedino se aktivno radilo na izradi ovih čeličnih konstrukcija za solarnu elektranu koja će biti postavljena u krugu fabrike, a radi se i na izradi konstrukcija za elektranu na Vrtačkoj brani.

I dok menadžment muku muči da pokrene projekte, zbog krize u poslovanju i opšte situacije sve češće se pominje i prodaja tek kupljenje fabrike. 

“Prodaja Željezare jeste opcija, ali resorno ministarstvo će se u potpunosti prema radnicima postaviti ako što je to bilo od samog početka. Znamo da neizvjesnost izaziva jednu nelagodu, ali mogu reći da ćemo se do samog kraja boriti i biti na njihovoj strani da nađemo što bolje rješenje da bi kompanija imala budućnost”, kaže državni sekretar u Ministarstvu energetike i rudarstva Luka Prodanović.

Budućnost zasad vide u otvaranju nove runde pregovora sa do juče zainteresovanim inevstitorima  za zakup pogona, ali i onima koje su u ministarstvu još ranije vidjeli kao moguće spasioce.

“Sa zadovoljstvom mogu reći da je Duferko još uvijek i da jedan potencijalni oblik strateškog parnerstva se analizira i imaćemo u bliskoj budućnosti informaciju vezanu za to”, kaže Prodanović.

“Da li ćemo radiiti u sklopu EPCG, da li ćemo biti zasebno preduzeće, da li će to biti investitor, kupovina ili prodaja, apsolutno nas ne zanima, nas isključivo zanima ostanak na svojim radnim mjestima”, ističe predsjednik sindikata Željezare EPCG Ivan Vujović.

U fabrici je trenutno  oko 280 zaposlenih kojima se, na pragu maja duguje martovska plata, a državi doprinosi za janaur februar i mart, kao i oko 120.000 eura za PDV.