I prošle i ove godine zabilježeni su slučajevi policijske torture, kazala je zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Mirjana Radović.

Foto: arhiva, Kolektiv.me

“To je našto, ne mogu da kažem očekivano, ali niko od nas nema iluziju da ćemo mi uspostaviti sistem u kojem se nikada neće desiti nijedno kršenje zakona i nijedno zlostavljanje”, kazala je Radović.

Ona je navela i da institucija Ombudsmana bilježi određeni napredak u odnosu na prethodne godine u smislu što se, kako je kazala, navodi brže procesuiraju.

“Ipak primjećujemo polako da sazrijeva ona svijest da se svako nezakonito postupanje odnosno prekoračenje ovlašćenja mora prijaviti i ne smije prikrivati i to možemo da pohvalimo, imali smo nekoliko primjera gdje je Uprava policije bez odlaganja pristupila procesuiranju tih navoda. To je veliki korak naprijed”, kazala je zamjenica Ombudsmana.

I ove godine kao i prethodne, kaže Radović, u toj instituciji bavili su se pitanjem djelotvornosti istraga.

“Da se prijavi navod, dobro, da se obezbijede dokazi, ali onda je na tužilaštvu fokus, da li će tužilaštvo sprovesti djelotvornu istragu. Tu je važno reći da ne znači da će svaka istraga da dovede do otkrivanja počinioca ali moramo da budemo uvjereni da će u svakom konkretnom slučaju tužilac uraditi sve što je do njega da se utvrdi istina”, kazala je Radović.

Napitanjej o kakvoj vrsti torture je najčešće riječ i u kom Odjeljenju bezbjednosti ih je najviše bilo Radović kaže da pravila u smislu Odjeljenja bezbjednosti, nema. Bilježi se kaže u svim većim gradovima.

“Ranije je bilo pravilo da policijski službenici koji primjenjuju najviše policijskih ovlašćenja u većim gradovima Podgorica, Bar pa redom, da je tu registrovano najviše kršenja. Međutim sada nema zakonitosti da bismo to tako mogli da zaključimo i bilježimo u svim većim gradovima”, navela je.

 To što se većina slučajeva policijske torture dokumentuje tako što se snimi je, kaže Radović, velika olakšavajuća okolnost.

“To je element koji nam je pomogao da shvatimo i da precizno dokumentujemo tu negativnu policijsku solidarnost"

Olakšavajuća okolnost je, kada je naš poslao u pitanju, što bez odlaganja ispitamo sve navode o zlostavljanju.

"Hoću da kažem da je ta hitnost, kada je u pitanju procesuiranje navoda o zlostavljanju, po našem mišljenju važno i za tužilaštvo i našu instituciju”, kazala je Radović.

Aleksandra Vukčević iz Građanske alijanse (GA) dodala je da su postupci jako spori od prijave torture pa do formiranja predmeta.

“Onda čekamo prvo ročište pa su duga čekanja između ročišta. Jedan takav proces traje i više godina”, kazala je Vukčević.

Ističe da je najveći broj postupaka koji je vođen protiv policijskih službenika završen uslovim osudama što je, kako navodi, protivno međunarodnim standardima da se ona ne može izricati za postupke policijske brutalnosti odnosno mučenja.

Radović je kazala i da institucija Ombudsmana prati i slučajeve štrajkova glađu i žeđu u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS). Trenutno u UIKS-u glađu a po pisanju medija i žeđu štrajkuje bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Ti postupci se, kaže Radović, posebno prate.

“Naravno da se prate i to je onaj dio kada kažemo prevencija. Tu smo postupali po sopstvenoj inicijativi. Prati se i taj slučaj, imamo još jedan slučaj štrajka glađu u zatvoru, pratimo ono što je u mandatu naše institucije a to je postupanje UIKS-a sa posebnim akcentom na praćenje zdravstvenog stanja. Nama je važno da u svakom trenutku budemo uvjereni da se licima koja se odluče za to svoje pravo, da im bude dostupna zdravstvena zaštita i odgovarajuća medicinska njega”, kazala je Radović.