Već duži vremenski period nadležni državni organi ne govore ništa o Zakonu o amnestiji. Dolaze i prolaze skupštinska zasjedanja, a o ovome zakonu ni govora, pa ni u najmanjim naznakama, a ranije se drugačije govorilo, naveli su pritvorenici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u pismu dostavljenom medijima, prenosi RTCG.

Foto: arhiva, gov.me/screenshot

“Poslanici i njihovi poslanički klubovi ranije su sa velikom dozom predusretljivosti kazivali kada se govorilo na ovu temu, i to posebno pojedini prije nego što su uopšte od građana birani i izabrani na određene visoke pozicije u politici. Kako su izabrani očigledno su u potpunosti zaboravili na prethodno date riječi i obećanja, i to kao da više uopšte ništa ne znače, odnosno kao da te riječi iz njihovih usta nikada nisu izlazile. Počeli su da ćute to jest, da se prave nijemi, nevješti i zaboravni”, kazali su pritvorenici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, koje zastupa advokat Damir Lekić iz Podgorice.

Kako su naveli, koji su njihovi razlozi da dvojako govore i to prvo na jedan način, a sad kasnije na drugi način, i to na onaj najgori kada samo ćute i izbjegavaju da govore na te teme pojašnjavajući da su jako zauzeti.

“I da nemaju bukvalno nimalo vremena da se bave sa tim stvarima iz čega proizilazi da su ta data obećanja i riječi nevažni i da su ti građani kojima su upućivane te riječi i davana takva obećanja u potpunosti nebitni. Shvatamo da se, u onim delirijumima političkih kampanja prilikom prikupljanja glasova zna malo pretjerati i preuveličati, ali ipak samo malo, ali nikako ne možemo da shvatimo niti da prihvatimo da se sva ta priča i sva ta obećanja svedu na puste i obične beznačajne i bezlične riječi. Odnosno neke izlizane komentare i retoriku koja uopšte nema bilo kakav značaj, već je samo data u smislu “obećanje ludom radovanje”, naglasili su.

Kako su rekli, vrijeme prolazi i ništa se ne dešava.

“Ne postoji čak ni nacrt zakona, a da ne govorimo o njegovoj varijanti u kojoj bi se on na dnevnom redu nalazio u skupštinskoj proceduri predat narodnim poslanicima na glasanje. Ova se priča čak uopšte ne bi ni potezala da nisu postojila prethodno date riječi i obećanja. Ali očigledno ovi koji su upućivali ove riječi i davali ova obećanja smatraju da su zatvorenici ipak građani drugog reda i da sa njima mogu da postupaju kako žele i kako hoće. Pa čak i na njihovu štetu, vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo neistinama i omalovažavajući ih neradom, a na koji način su ih potpuno nezasluženo stavili u vrlo nezavidan i nepovoljan položaj, vrijeđajući im čak i inteligenciju”, dodaju pritvorenici.

Kako tvrde, pritvorenici su više puta prijetili štrajkom i zarad ostvarivanja svojih zagarantovanih prava u skladu sa zakonom preduzimaju i preduzeće i druge mjere i radnje, ali ovdje je očigledno najbilji onaj recept koji se odnosi na politiku i prikupljanje glasova (odakle je sve i počelo).

“A kako se ubrzo održavaju izbori na više mjesta u Crnoj Gori to isti jedinstveno izjavljuju da oni i niihove šire i uže porodice ako se odmah ne obrati pažnja na njih uopšte neće izaći na glasanja koja su zakazana za kraj septembra 2024. godine a što se posebno odnosi na lokalne izbore u Podgorici, a kao i na sve druge koji se budu održavali, dok Crna Gora i upravo ovi koji su ih u prethodnom periodu dok nisu izabrani na visoke političke pozicije obasipali riječima, obećanjima i raznim hvalospijevima da će izraditi nacrt Zakona o amnestiji koji će biti uvršten u skupštinsku proceduru a zatim i izglasan, ne preduzmu konkretne mjere i radnje da se to zaista dogodi”, poručuju oni.

Kako su naveli, svi sadašnji mehanizmi koji zatvorenicima stoje na raspolaganju, a radi poboljšanja njihovog položaja i tretmana u zatvoru, su davno zakazali, ne primjenjuju se ili se rijetko i selektivno primjenjuju.

“Pa bi neusvajanje ovog Zakona o amnestijii bilo jako neodgovorno”, izjavili su pritvorenici Uprave za izvršenje krivičnih sanckija.