Naravno da ne možete da pustite dijete da uradi sve što bi ono željelo jer to u mnogim situacijama može da bude opasno po njegovo zdravlje ili život. Sasvim je normalno da mala djeca ne umiju dobro da procjenjuju rizike jer za to u ranom uzrastu nemaju dovoljno mentalnih kapaciteta, a roditelji su tu da bi ih usmjeravali i postavljali im granice.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Međutim, kao što svi znamo, to postavljanje granice ne prođe uvijek glatko, pa mnogi mališani umiju da se ozbiljno i uporno bune na svako mamino i tatino "ne možeš" ili "ne smiješ", a naročito kada oko sebe gledaju djecu kojoj je dozvoljeno to što bi oni htjeli.

Nije neuobičajeno da na neku postavljenu granicu od svog djeteta predškolskog uzrasta čujete "Ali, nije fer!" jer je upravo to period kada počinju da shvataju da ne važe svi uslovi za sve – na primjer, djetetu od četiri godine ne možete da dozvolite da se penje na ogradu, a ono gleda neko starije dijete koje upravo to radi.

Bez obzira na sve, jako je važno da roditelji postave jasna pravila i zabrane kada je to potrebno, ali i da djetetu objasne zašto ono ne može nešto što neko drugi radi.

Psiholozi su za ruski portal Parents dali savjete kako da objasnite djetetu zašto ono ne smije nešto što je nekom drugom dozvoljeno.

Zašto ne mogu kasnije da idem u krevet?
Psiholozi kažu da se takva "potreba" najčešće javlja u porodicama gde ima više djece, koja usljed različitih uzrasta imaju i neke drugačije rutine. Uobičajeno je tada se mlađe dijete protivi što ono ne može sve isto što i stariji brat ili sestra i smatra da nije fer što ono mora na spavanje, dok oni još nisu ni zube oprali.

Pokušajte tada da objasnite djetetu da su njegov brat ili sestra odvojene ličnosti i ne moraju nužno da rade sve isto što i ono. Na primjer, ako tata nosi naočare, to znači i da sva djeca moraju da ih nose, te isto važi i za rutine. U različitom uzrastu tijelo ima različite potrebe, te je petogodišnjaku potrebno i više sna nego djetetu od osam ili 12 godina.

Umirite malog buntovnika i recite mu da će, kada malo odraste, i on moći kasnije u krevet, poput brata ili sestre.

Savjet psihologa je i da kada pokušavate da objasnite djetetu nešto, tretirate ga kao da je jednako vama. Djeca žele da brzo odrastu i da budu odrasli, pa to iskoristite u svoju prednost. Vremenom će želja da imitira odrasle pomoći da prihvati ono što mu se ne dopada.

Zašto ja moram da jedem voće kad svi jedu kolače?
Bez obzira na to da li je u pitanju kolačić ili kupovina nekog skupocenog telefona, ne oklijevajte da svom djetetu objasnite da svaka porodica ima svoja pravila, granice, običaje i vrijednosti. Na primjer, vaša porodica pokušava da vodi zdrav život, a to podrazumijeva i da se ne jede previše slatkiša. Ako je u pitanju malo dijete, može da mu objasnite da ako jede previše slatkiša, neće imati dovoljno snage ni energije da učestvuje u porodičnim vožnjama bicikla, skijanju...

Zašto drugi dobijaju veći džeparac nego ja?
Pitanje novca je uvijek veoma osetljivo, ali je važno da bude iskreni sa djetetom u vezi sa tim. Razgovarajte sa njim kao sa odraslom osobom o tome kako se raspoređuje porodični budžet, savjetuju psiholozi. Objasnite mu da većina zarađenog novca ide na hranu, odjeću, račune... Takođe, napomenite mu da porodice imaju različite budžete i troškove, te da i visina džeparca koju djeca dobijaju zavisi od toga.

Ipak, dajte mu do znanja da to nije stvar zbog koje treba da očajava, već umjesto toga smislite na šta bi dijete moglo da potroši taj novac – bilo na neku sitnicu ili da ga odvoji i tako štedi za nešto što želi da kupi.