Književno-muzičko veče na kojem se podgoričkoj publici predstavio poznati hrvatski pisac i prevodilac Damir Šodan, sinoć je održano u okviru redovnog književnog programa KIC-a „Budo Tomović”.

Foto: KIC "Budo Tomović"

U uvodnom dijelu programa, autor se kroz razgovor sa piscem Vaskom Raičevićem osvrnuo na američku poeziju 20. vijeka, koja je, kako je kazao, najviše na njega uticala kao čitaoca, ali i kao pjesnika.

“Imao sam sreću da su neki moji prijatelji krajem 70-ih i početkom 80-ih godina otišli u Ameriku, zahvaljujući kojima sam i ja počeo prevoditi američku poeziju. Jako nam je, generacijski, bila važna antologija „Trip - vodič kroz savremenu američku poeziju“ koja nam je suštinski otvorila potpuno jedan novi i drugačiji svijet. Američki pjesnici su ono što je nas zanimalo u svakodnevnom životu i to je ono što je generalno na nas imalo jako pozitivan uticaj, odnosno da se može pisati drugačije i mimo kanona domaće, nacionalne književnosti“. 

Na pitanje kako komentariše svoju poeziju, koja se može okarakterisati i kao izdanak opšte svjetske kulture i koju karakteriše i neka vrsta erudicije, čak i kad se govori o nekim intimnim temama, istakao je da je za njega visoka kultura došla preko rokenrola koji je tada, 80-ih godina, bio novi talas za mnoge ljude. "Stare vrijednosti su bile kompromitovane, nove se nisu ni stvarale i da je zapravo ta energija novog talasa njegovu generaciju usmjerila vani i prema svijetu. Nikada se tako brzo kulturno nije reagovalo na ono što se dešavalo u svijetu, kao kod nas krajem 70-ih i početkom 80-ih godina. Da li zbog ideoloških ili bilo kojih drugih razloga, ali svakako stasale su generacije koje su tamo mogle prenijeti ono što se dešavalo u Londonu, Njujorku ili Americi. Tako da sam kroz pop kulturu i Džima Morison došao do visoke kulture."

O odnosu između tzv. metaforičke i poezije narativa naveo je da je narativna poezija odlika američkog stila.

“Mislim da su se naše kulture pokazale kao dosta konzervativne u tom smislu. Tako da ja sam od početka kulturu prihvatio više globalistički, a ne nacionalistički. Negdje 90-ih godina, kad je realnost zaista postala surova sa ratom i tranzicijom, u Hrvatskoj se potisnula metaforička poezija i javila se tzv. stvarnosna poezija. To je znači jedan neorealistčki narativni, metonimijski pristup poeziji, koji je ljudima odjednom približio vlastitu stvarnost i čitaoci su mogli emotivno reagovati na ono što pjesnici pišu, jer je odmah bilo transparentno o čemu se radi. Ta stvarnosna poezija, odnosno neorealistčka je počela komunicirati sa publikom. Taj momenat me je motivisao da izdvojim iz korpusa hrvatske poezije pjesnike koji su pisali na taj način i objavim antologiju „Drugom stranom“ 2010. godine, koja je prihvaćena od strane javnosti vrlo polemično. Polarizovala je scenu, pa su je samim tim neki u potpunosti prihvatili, a neki su se našli ugroženi."

Kad je riječ o regionalnoj poeziji uopšte, kazao je da, regionalno gledano, na Balkanu se piše odlična poezija i da su upravo mlađe generacije potpuno otvorene. Kako kaže, jedan veliki korak naprijed je i što je u Hrvatskoj objavljena kvir antologija. Poezija u regionu je jako bogata, a i postoji dosta festivala. Gostujući po svijetu i po svjetskim pjesničkim festivalima, uočio je jedan neobičan fenomen da je poezija na Balkanu puno zdravija. 

O promjenama koje se globalno dešavaju, ali i nekim najavama da će poezija izgubiti svoj smisao, kazao je da je poezija uvijek latentno u krizi.

“Ona je u suštini sloboda govora, subjektivizacija svijeta i ona može ponuditi jednu subjektivnu vizuru, koju ne može ni istoriografija, ni politika, ni jedna druga forma i zato mislim da je jako snažna i da se zapravo preporodila u raznim oblicima“.

Imajući u vidu da je nagrađivani dramski pisac i da dramski pisci imaju uvijek drugačiji i specifičniji odnos prema izvedbi njihovih komada, napomenuo je da će i dalje pisati dramske tekstove, zato što kroz njih može adresirati političku i društvenu realnost koju je kroz poeziju nemoguće eksplicitno predstaviti.

U svom osvrtu na to koja mu je poetika bliža, Dilanova ili Koenova, podsjetio je da postoji tu jedna čudna relacija. “Dilan je prvenstveno muzičar, a Koen je bio pjesnik, odnosno književnik. Zahvaljujući Dilanu, kvalitetna muzika je uticala i na književnost. Bitlsi su zaista promijenili svijet, oni su se toliko umjetnički razvili, da je to jedan jedinstven fenomen. Mislim da je Dilan uticao na svijest mnogih pjesnika mlađih generacija, bejbi bumera od 60-ih na ovamo“.

Nakon razgovora, publika je uživala u mini koncertu Damira Šodana pod nazivom „Čovjek tvoj”, koji je priredio povodom 90-godišnjice rođenja Leonarda Koena.

Veče je realizovano u okviru manifestacije „Decembarska umjetnička scena”.