Kratak odgovor je – ne može. Ali nije ni vještačka inteligencija baš za bacanje, kako pokazuju neki eksperimenti, piše DW.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Depresija, burn-out, naizgled nerješivi životni problemi… Sve je teže naći bilo koga čak i u porodici ko bi saslušao nečije probleme, a psihoterapeuti imaju posla preko glave.

Mogu li i u takvim slučajevima pomoći čet-botovi, upravljani mehanizmima vještačke inteligencije?

Johana Lehner, profesorka za kliničku psihologiju i psihoterapiju univerziteta Erlangen-Nirnberg, kaže da to donekle može pomoći, posebno mladima.

Prije svega jer su takvi portali lako dostupni, što znači i da će se mnogo lakše odlučiti da barem na taj način potraže pomoć. Dakle, smatra profesorka Lehner, to je rješenje „za osobe koje osjećaju otpor odlasku na psihoterapiju, bilo zbog straha da će biti ‘obilježeni’ kao psihički bolesni ili jer ih je sramota uopšte da govore o nekim stvarima“.

Na nejasne tegobe onda i glupi savjeti

No ona istovremeno upozorava: moduli vještačke inteligencije su daleko od profesionalne pomoći, čak i kada je riječ o bihejvioralnoj terapiji, a pogotovo kod psihoanalize.

Mali eksperiment na platformi ChatGPT to je jasno pokazao u slučaju moguće kliničke depresije. Ako se korisnik samo žali kako ga „ništa ne veseli“ i kako bi „najradije čitav dan ležao u krevetu“, ali i kako „ne može da spava“, računar daje samo „pametne“ savjete da bi možda bilo dobro malo prošetati na svježem vazduhu ili promijeniti jelovnik.

Tek ako korisnik pošalje računaru gotovo čitav spisak simptoma depresije iz medicinskog leksikona (umor, razdražljivost, bezvoljnost, smetnje u spavanju, nedostatak apetita…), tek tada će u računaru nešto „kliknuti“ i prepoznaće simptome.
A i tada će odgovor glasiti: „Bilo bi dobro da o tome razgovaraš sa ljekarom ili terapeutom da dobiješ pravu podršku.“

S druge strane, svaki iskusniji terapeut odmah bi prepoznao već i prve naznake tih simptoma.

Bolje nego stručnjaci?

Ipak, naučnici su sproveli mali test (When ELIZA meets therapists) u vezi sa savjetovanjem parova. Parovi je trebalo da procijene da li je odgovor na neko njihovo pitanje napisao psihoterapeut ili vještačka inteligencija.

Odgovore je pisalo 13 terapeuta, a nasuprot njima, ChatGPT. Pitanja i odgovore ocijenilo je 830 učesnika eksperimenta – sa iznenađujućim ishodom. Naime, ocjena je bila da ChatGPT daje bolje odgovore i pruža jasnije i konkretnije savjete nego što to čine terapeuti.

Za profesorku Lehner to nikako nije dokaz efikasnosti vještačke inteligencije u psihoterapiji.

I Lase Zander, šef odsjeka medicinske sociologije Univerziteta Frajburg, u ovom eksperimentu ne vidi jasan dokaz: „Terapija parova nije nikakva psihoterapija. Terapija ima cilj da smanji simptome psihičkih oboljenja“, podsjeća profesor.

Terapija parova najčešće se svodi na savjetovanje u vezi sa njihovim očigledno poremećenim odnosima – i tu onda i „vještački razum“ može donekle pomoći.

Pomoć, ali ne i zamjena

Ni profesor Zander nije potpuno protiv vještačke inteligencije u slučaju psihičkih poremećaja: „Ona ima ogromne prednosti: ne troši resurse, dostupna je danonoćno i svako može da joj se obrati relativno anonimno, što je korisno za osobe koje se boje da će biti stigmatizovane.“

Jer, prema njegovom iskustvu, „mnogi ljudi sa psihičkim poremećajima ne odlaze kod psihoterapeuta čak ni kada je ta pomoć besplatna.“

No, on u računaru vidi samo dodatnu pomoć „pravoj“ terapiji. Kod bihejvioralne terapije može da podsjeća na vježbe, kod psihoanalize može biti neka vrsta zamjene dostupne danonoćno.

Često je psihoterapeutima problem da pacijentima najave odlazak na godišnji odmor. Nekada su imućni pacijenti pratili Zigmunda Frojda čak i tamo gdje se odmarao, ali to danas teško da je opcija.