Većina nas u ormarima i cipelarnicima ima odjeću i obuću koju nikada ne nosi, ali je ne baca niti poklanja. Šest najčešćih situacija u kojima nam je teško da se rastanemo sa rijetko nošenom ili nenošenom garderobom, razotkrivaju prave uzroke takvog našeg ponašanja.

Foto: Ilustracija/ Pexels

Malo je onih koji u doba konzumerizma kupuju samo ono što im treba i savršeno pasuje. Najčešća žrtva toga je, bez sumnje, novčanik, ali nije lako ni prenatrpanim garderoberima i cipelarnicima. Nema mnogo razlike među polovima, i kod žena i kod muškaraca u dnu plakara godinama leži garderoba koja uporno čeka neke bolje dane. S vremena na vrijeme neke komade samo operemo, očistimo ili pozajmimo.

Zašto je to tako?

Slijedi šest najčešćih primjera zanemarivanja novih ili skoro novih stvari.

Odjeća za specijalne prilike koje nikako da dođu

Kvalitetni, a time i skuplji odevni komadi ili obuća koje smo kupili za neku svečanost i nosili jednom ili nijednom često se nalaze duboko u ormaru kako bi se izbjegla oštećenja. Nerijetko ostaju netaknuti jer se nove prilike koje zahtevaju glamur ne pružaju tako često, a dešava se i da kupimo nešto drugo što je primjerenije novom događaju.   

Treba nam prava kombinacija

Upečatljivi komadi moraju se pažljivo uklapati sa ostatkom odevne kombinacije. To zahtjeva trud, vrijeme, a možda i dodatna ulaganja. Najčešće za to nemamo vremena, pa i takva odjeća ostaje za neki drugi put.

Samo da smršam, ugojim se, porastem...

Najlepši modeli se najbrže razgrabe, naročito veličina koja nam odgovara. Ali nema veze, kupićemo broj manje pantalone, ionako imamo nekoliko kilograma viška posle praznične sezone. Ovo je česta situacija koja dovodi do toga da pola ormara čeka da figuru prilagodimo odjeći koja nam se baš dopala. Nekada se čeka intervencija krojača za skraćivanje, sužavanje, strukiranje... Slično se dešava i sa cipelama, samo je za njih rješenje rastezanje na kalupu kod obućara.

Garderoba koja nas je izdala

Alergija ne mora biti jedini razlog da nam neki materijal ne prija. Prirodno je da se vremenom mijenjamo i da će nas nekada odjeća i obuća izdati – iznenada postati neprijatna pri kontaktu sa kožom, neudobna, žuljati nas. Takve stvari nećemo baciti ili pokloniti jer uvijek postoji nada (koja posljednja umire) da će sve opet biti kao prije.       

Neprijatelj zvani brza moda

Trendovi, i to ne samo u modi, mijenjaju se danas toliko brzo da malo ko uspjeva da ih isprati. Stilovi dolaze i odlaze, a niko sa sigurnošću ne može da kaže da li će se i kada vratiti. Boja, model ili dezen koji nam se dopadaju za tren oka dospjeli su na crnu listu i ko drži do sebe neće se usuditi da nosi nešto sa nje. Ali odjeća je nova, a stilovi se vraćaju, zato ništa takvo nije za bacanje.

Pogrešna procjena

Nekada jednostavno ne želimo da priznamo da smo pogriješili. Ljudski je griješiti, ali priznati to nije tako lako, naročito ako je bilo onih koji su nam ukazivali na problem, ali smo se oglušili o njihove reči i savete. Teško je preseći i kada je promašaj odeća koju smo dobili, kao rođendanski poklon na primjer, od dragih ljudi. 

Navedenih pet primjera, međutim, samo su različita opravdanja da zadržimo stvari na koje smo potrošili novac, ali i vreme, emocije, trud (ako smo ih pravili po mjeri).

Zašto ne možemo da se otarasimo nečega što ne koristimo

Ono što nas zaista sprečava da se oprostimo od stvari koje ne koristimo, leži u pozadini naše svjesti. U pitanju su kognitivne pristrasnosti (cognitive bias) odnosno mentalne prečice koje mozak koristi da bi brže donosio odluke. Moderan marketing, posebno bihevioralna ekonomija, obilato koristi ove pristrasnosti u uspješnijem plasiranju proizvoda i usluga.

Kada je riječ o garderobi koja čami u našim ormarima, najviše nas sprečava da je se otarasimo tzv. Endowment effect. To je predrasuda zbog koje kada jednom dođemo u posed nečega, mi to mnogo više vrednujemo, bez obzira na to što je u pitanju predmet koji možda nismo mnogo platili.

Situacija se dodatno pogoršava kada nastupi zabluda o već napravljenom trošku (Sunk Cost Fallacy) jer ne možemo da se odreknemo nečega tako lako zbog snažnog osjećaja da nešto nismo kompletirali (u ovom slučaju upotrebili, to jest nosili odeću ili obuću), a u njih smo uložili vreme i novac.

Važnu ulogu ovdje mogu da imaju i averzija ka gubitku (Loss aversion) i strah od promene (Status quo) zbog kojih „gubitak garderobe“ vidimo kao strašan scenario.