Kada dijete ne dobije prostor za izražavanje emocija, kada se osjeća upoređivanim, zanemarenim ili neshvaćenim, razvija obrazac ponašanja koji u odrasloj dobi može prerasti u anksioznost.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Ove obrasce ponašanja, koji često potiču iz disfunkcionalnih porodičnih dinamika, podijelila je psihoterapeutkinja Maja Ušioko kako bi osvijestila šta sve može uticati na našu psihičku stabilnost danas.

Ovo su obrasci u djetinjstvu koji mogu biti korijen anksioznosti, prema psihoterapeutkinji.

Upoređivanje s braćom i sestrama.

Tabu teme u porodici (teme o kojima „nije bilo dopušteno“ govoriti – poput seksualnosti, problema s zavisnostima ili konflikta između roditelja…).

Emocije djeteta nisu bile važne.

Etiketiranje djeteta kao „problematičnog“ bez dubljeg uvida u razloge iza toga.

„Ovi obrasci ponašanja u disfunkcionalnim porodicama vrlo su česti. Utiču na nas, naše odnose, osjećaj sigurnosti i nivo samopouzdanja. Upravo su ovi obrasci često osnova anksioznosti u odrasloj dobi. Ali, psihoterapija je korak prema kvalitetnijem životu“, zaključila je Ušioko, prenosi Index.